U kratkoj istoriji koaliranja u Republici Srpskoj bilo je svega i svačega, ali jedan savez nikada nije napravljen i to onaj između SDS-a i DNS-a.
Partija demokratskog progresa bila je kratko u koaliciji sa strankom Marka Pavića, dok je Srpska demokratska stranka svojevremeno koalirala čak i sa SNSD-om, ali čudni putevi politički nikada nisu spojili SDS i DNS na republičkom nivou.
Nakon godina žestoke kritike, NDP Dragana Čavića postao je dio vlasti u Srpskoj nakon prošlogodišnjih opštih izbora. Ipak, najčudniji postupak koaliranja dolazi upravo iz Demokratskog narodnog saziva.
Dalje, Budimir Balaban, Nenad Šibarević i Milenko Jaćimović napustili su DNS nakon unutarstranačkog sukoba sa tadašnjim predsjednikom banjalučkog odbora DNS-a Nedeljkom Čubrilovićem, kada Marko Pavić nije podržao Balabana.
Trojka je u Skupštini Grada Banjaluka djelovala kao odbornički klub „Sloboda“, na izborima nastupili u koaliciji sa, još uvijek, opozicionim NDP-om. Poslije izbora su se vratili u DNS kada je „pukla tikva“ između Čubrilovića i Pavića. Dok su bili u „Slobodi“ oni su kritikovali lokalnu vlast, po povratku u DNS-ove redove vraćeni su na stari politički pravac. A potom, da “lutajući” put bude još besmisleniji – nedavno su iz DNS-a prešli u Demos, na čijem je čelu, ni manje ni više već Nedeljko Čubrilović (?!).
– Prilikom ulaska u koalicije, mislim da izvjesnost i politička sigurnost igraju glavnu ulogu, a ne nekakve idelogije ili principi. Dakle, ako stranke vjeruju da zajedno mogu da vladaju na duži vremenski period, a to znači bar četiri godine, to je najjači magnet koji ih drži zajedno – kaže za SrpskaCafe novinar Slobodan Popadić.
On podsjeća da je svojevremeno predsjednik SDS-a Mladen Bosić nudio koaliciju socijalistima i DNS-u, pa su ga odbili. Ne zato, smatra Popadić, što u tom trenutku ne bi možda „navukli“ većini u Republici Srpskoj, nego zbog toga što ni Petar Đokić ni Marko Pavić nisu bili spremni da žrtvuju izvjesnu i sigurnu vladajuću poziciju pod skutima SNSD, brojna direktorska mjesta i kontrole nad parama, za nešto neizvjesno, klimavo u koaliciji sa SDS i ostalim strankama tadašnje opozicije.
– Takva koalicija, siguran sam, ne bi dugo izdržala nalete Milorada Dodika. Kasnije se ispostavilo da je DNS narastao previše i da ih je ostanak u koaliciji sa SNSD koštao rascjepa, što opet ne znači da se nešto slično ne bi desilo da su izabrali drugu stranu jer uvijek ima onih koji su i za i onih koji su protiv – ističe Popadić.
Sličnu situaciju, dodaje on, imali smo i prije nekoliko dana kada je novi lider SDS-a Mirko Šarović pozvao DNS i SP da prave većinu na nivou BiH, ali su ga zasad odbili iz istog razloga – sa Dodikom su ipak sigurniji da će uspjeti da se domognu fotelja.
– Što se tiče stranaka nekadašnjeg Savez za promjene, jedini lijepak koji ih je držao zajedno bila je nada da će pobijediti i razgrabiti fotelje. Neki su se već vidjeli u fotelji premijera. Kada to nisu uspjeli, nestali su svi principi, dosljednost, priče o pravdi i pravednosti, a neki su preko plota uskočili u rajski vrt vlasti, ne čekajući da na izborima zasluženo uđu kroz kapiju – kazao je Popadić.
Profesor na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Banjaluci Borislav Vukojević za naš portal kaže da je DNS svoj koalicioni potencijal dosegao za vrijeme vladavine SNSD-a, tako da nije bilo prave prilike da koalira sa SDS-om.
– Posljednji izbori 2018. godine su dokaz da DNS nema načina da promijeni pravac, a bez posljedica po stranku. Prvi put kad se DNS nije lako priklonio vladajućim, formirana je nova stranka koja će učvrstiti SNSD. U RS se ne može govoriti o interesima građana koji se reflektuju kroz partije u parlamentu, nego je pravac od ličnih interesa, preko partije do vlasti, a interesi građana su samo usputna eksternalija – smatra Vukojević.
Goran Dakić / SrpskaCafe.com
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.