Diktatori i autokrate ne gaje iluzije o broju ljudi koji ih žele vidjeti mrtve i zato su oprezni. Kako se nalazimo u vremenu, blago rečeno, čudnih otrova, to ih tjera do stadijuma paranoje. Probači hrane su oduvijek bili na “cijeni”, a sa napretkom tehnologija, njihov “zanat” polako izumire.
Ruskog političkog aktivistu Alekseja Navaljnog zapadne agencije navode da su ljekari otpustili iz moskovske bolnice gdje je završio u nedjelju ujutro. Navaljni je služio kaznu od 30 dana zatvora zato što je pozivao građane na antivladine proteste, da bi se u nedjelju probudio nateklog crvenog lica i s bolovima.
Njegova doktorka Anastazija Vasiljeva protivila se tome što ga otpuštaju, jer je prilično uvjerena da su Navaljnog u zatvoru otrovali još neutvrđenom hemijskom supstancom. Kad je riječ o suvremenoj političkoj istoriji u Rusiji i u Ukrajini, takva ideja nije besmislena, bez obzira što još uvijek niko kategorički ne može tvrditi da tačno zna zašto je šef Stranke napretka iz zatvora završio hitno u bolnici.
Čaj s polonijumom
Ali, da je toga bilo i ranije… Ni Aleksandar Litvinjenko nije imao pojma da je taj divni zeleni čaj što ga je sebi ulivao u špljicu 1. novembra 2006. u hotelu u Londonu, u obogaćeno dodanim limunom, medom i polonijumom. Ovaj posljednji sastojak istvari je jako nestabilan metal, čitaj radioaktivan, koji su 1898. godine otkrili Mari i Pjer Kiri.
Od tog čaja bivšem KGB-ovcu Litvinjenku, tada već ruskom disidentu i prebjegu, pozlilo je, obolio je i do novembra 2006. umro. Viktor Juščenko, ukrajinski političar tada u opoziciji, barem je preživio kad su ga između premijerskog i predsjedničkog mandata otrovali veoma gadnim dioksinom TCDD-om od kojeg mu je lice ostalo u ožiljcima.
Ubistava i atentata bilo je od kad pamtimo, a ništa ne ukazuje na to da ih neće biti i dalje. I takvi koji strahuju da bi se nešto slično moglo dogoditi i njima, okruženi su snagatorima čiji mišići i znanje borilačkih vještina izazivaju strah neprijatelja. Međutim, ni njihova snaga ne može puno protiv nevidljivih neprijatelja, onih bez okusa, mirisa i traga, onih koji se skrivaju u hrani, ili piću i ne djeluju kao opasnost.
Od davnih dana pa do Vladimira Putina, poznato je da bi se otrov u takvim oblicima mogao najlakše otkriti uz pomoć probača, onih “manje vrijednih” ljudi čija je uloga spasiti one na puno višoj poziciji. U drevnoj Perziji probač bi tako probao vino, i to iz kašike kako mu usne nikada ne bi dotakle pehar, prije nego bi vino servirali vladaru.
Makedonci su imenovali probače koji su takođe bili odgovorni i za raspored sjedenja na službenim ručkovima. I nije to bio neki trećerazredni posao, probači su bili poštovani ljudi. U jednom trenutku probač Aleksandra Velikog bio je general Ptolemej, čovjek od povjerenja. On je na kraju preuzeo kontrolu nad Egiptom nakon smrti vođe.
Rimljani, carevi i državnici, imali su “predprobače” koji su vrbovani iz redova robova i slobodnih, a ta im je uloga mogla biti i ulaznica do višeg ranga. Halot je bio probač cara Klaudija, u prvom vijeku prije Nove ere. Tim se poslom jako obogatio i postao bogati provincijski funkcioner, prokurator.
Uprkos njihovom postojanju, Aleksandar Veliki umro je u 32. godini nakon što je obolio nakon jedne od pijanki. Neki ostoričari reći će da je bio otrovan i da je to bilo ono od čega je preminuo 11 dana poslije. Njegovo vino nekako je zaobišlo probače. Smrt Klaudija bila je slična, nekako su njegovog probača Halota zaobišle smrtonosne gljive koje su mu poslužene po želji njegove supruge Agripine.
Njegovog 13-godišnjeg sina Britanika zatekla je ista sudbina kada je, uprkos probaču pića, ipak nekako došlo do trovanja. U istorijskim zapisima stoji: Britaniku je predao piće, bezopasno i jako vruće i već provjereno. Zaključio je da mu je prevruće pa je u njega natočena hladna voda, a s njom je došao i otrov, najvjerovatnije iz neke biljke. Otrov se vratio i u današnje vrijeme špijunaže.
I neobično je što je nadvladao i prevladao sve nove oblike ratovanja, zavjere, sofisticirane načine ubijanja uz pomoć tehnologije. Elegantni i smrtonosni otrovi opstaju i danas. 2011. godine kineskom tajkunu Longu Liyuanu srce je prestalo kucati nakon što je, s mesom mačke i sa zimzelenim žutim jasminom, pojeo gelsemium. Riječ je o biljci koja sadrži gelsemin, otrov sločan strihninu .
Koliko je strihnina dobro za zdravlje?
Otrov vrste G. elegans iz Kine i drugih dijelova Azije može dovesti do zatajenja srca i smrti. Vladini funkcioneri su navodno priznali zločin. Godinu dana poslije ostaci iste biljke pronađeni su u tijelu ruskog biznismena Aleksandra Perepiličnjija koji se neočekivanu srušio tokom saradnje sa istraživačima o milonima teškom slučaju prevare. U oba slučaja oružje je bilo samo par komadića lista.
Ustvari, ni jedan probač ne može biti garancija da će vladar ili šef preživjeti. Djelovanje otrova je nepredvidivo i zavisi o godinama, stanju, snazi onoga kojeg žele otrovati. U nekim situacijama, strihnin, omiljen otrov Agathe Christie, može izazvati grčeve i respiratorni zastoj 15 minuta nakon konzumacije, ali manje količine mogu imati lagani evekat i djelovati smrtonosno.
Samo cijanid djeluje brzo i može smrt uzrokovati u roku od samo nekoliko minuta, a proslavio ga je 2. svjetski rat i one famozne kapsule koje su svi imali sa sobom, nacisti naravno, ali i mnogi drugi, da ih mogu progutati u slučaju da ih zarobe.
Unajmljivanje probača je danas više kozmetički gest, oni su najčešće dio pratnje, velike svite, čija je svrha zaštiti osobu.
Za Putina se priča da će rijetko jesti van Rusije. Nicolae Čaušeski, komunistički vođa Rumunije, svog probača je doveo i u Bakigemsku palatu 1978. godine, što i nije baš oduševilo kraljicu. Nekada su probači samo “kontrolori kvalitete”, kao što je rekao Gjaltsen Fensok, koji je kuvao Dalaj Lami krajem 50-ih.
Sjetio se da je jednom probač rekao kako je jogurt prekiseo, pa je on stavio malo šećera u njega. Američke predsjednike prate marinci specijalci, a među njima i kuvari koji prate njihovu hranu. Poznat je primjer jednog koji je provjeravao da li su Džordžu Bušu poslužene gljive bile namakane u vinu, jer je mislio da se on suzdržava od alkohola čak i u hrani.
Iako se čini da je on neka vrsta telohranitelja, probač je ustvari puno više od toga. Trovačev je “metak opasniji” i od njega se češće treba obraniti. Međutim, ima nešto intimno u tom činu žvakanja hrane, kao što to čine životinje pa će majka prožvakati hranu prije nego ju da svom nasljedniku. 1988. godine irački predsjednik Sadam Husein, svog sina Udaja osudio je na smrt zbog ubistva njegovog omiljenog probača Kamela Hana Gegeu.
Na kraju ga ipak nije ubio, ali ga je protjerao u Švajcarsku. Samo najveći paničari i paranoici mogu postati toliko opsesivni oko onoga što jedu. U Sjevernoj Koreji pod vladavinom Kima Jong-ila pregledavalo se svako zrno graška i samo ona savršena, prezentovana su vođi, kako je napisao njegov lični kuhar u biografiji “Dragi vođa”, objavljenoj u Japanu 2003.
Znalo se dogoditi i da probači zbog svog opasnog zanimanja uživaju u boljoj hranu od ostalih. Tako je bilo i u slučaju Margot Volk, Hitlerove probačice koja je uživala u “ukusnoj hrani i najboljem povrću”. Tokom godina mnogi su se pokušavali odbraniti od trovanja. Bili su tu i posebni štapići za vrijeme dinastije Qing.
Krajem 13. vijeka papa Bonifacije VIII. imao je posebne noževe “od jednoroga” koji bi reagovali kada bi došli u kontakt s otrovom. Mitridat VI od Ponta nakon neuspješnog trovanja od ruke svoje majke, postao je pravi stručnjak u toksikologiji i svaki dan je uzimao male doze napitka s tim otrovom kako bi postao na njega imun.
Danas je to profesija koja izumire, a 2003. godine tajlandska vlada prilikom posjete američkog predsjednika Džordža Buša, za testiranje hrane je unajmila miša. To je napravila i kineska vlada 2008. godine na Olimpijskim igrama u Pekingu. Probača je u potpunosti iskorijenio turski predsjednik Erdogan kada je objavio da je otvorena posebna laboratorija u predsjedničkoj palati s isključivim zadatkom otkrivanja otrova u hrani.
Sada je popularan postao nervni otrov, što smo mogli vidjeti na primjeru žena 2017. godine koje su sredstvom VX napale polubrata Kima Džong-una. Brat sjevernokorejskog diktatora preminuo je u roku od 20 minuta. Poznat nam je i novičok, nervni otrov od kojeg su se jedva oporavili Julija i Sergej Skripalj, koji se nalazio na kvaki ulaznih vrata njegove kuće u Salisburiju.
Manja količina otrova spasila mu je život, iako su i on i Julija proveli sedmice u bolnici. Ti novi otrovi ustvari su zastrašujuća tehnološka inovacija. Smrtonosni su kao što su bili i davnih dana, a kao i tada i danas su oružje u rukama onih koji žele da unište svoje neprijatelje, rivale.
Erdoganova laboratorija u hrani je pronašla puno više od pesticida, i tako nam poslao poruku da i u modernom svijetu opasnost ne dolazi samo od države. Međutim, hrabri će reći… kakav je to život u kojem ne rizikuješ?
U biografiji japanskog cara Hirohita iz 1989. godine koji se proglasio “živim bogom”, strani dopisnik Edvard Ber pisao je o njegovoj neispunjenoj čežnji za fugom, jednom od najotrovnijih riba na svijetu i zabranjenoj onima koji vladaju. Prije konzumacije posebno istrenirani i licencirani kuvari će odstraniti dio u kojem se nalazi otrov. Međutim, ne u potpunosti, jer ostaje taj jedan okus koji pomalo umrtvljuje usne i tako podsjeća kako svaki užitak ima svoju cijenu.
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.