Ukoliko ste ljubitelj kriminalističkih serija, onda vam se neće dopasti vijest da ste bili žrtva obmane.
Popularne kriminalističke serije u svakoj epizodi prikazuju kako izgleda rješavanje misterija i pronalazak kriminalca koji je počinio određeni zločin.
Iako cijeli postupak izgleda prilično uvjerljivo, mnogo toga je zapravo prikazano potpuno pogrešno. Reader's Digest otkriva najčešće greške koje su policijske službe uočile na malim ekranima.
Advokati ne sjede s policajcima i klijentima na ispitivanju
Met C. Pinsker, profesor krivičnog prava na Univerzitetu Virdžinija Komonvelt i bivši tužitelj, savjetuje svojim klijentima da ne govore ništa. Izuzetno je rijetko da bi bilo šta što kažu zapravo moglo da im bude korisno. Pinsker kaže da bi u nekim situacijama klijenti mogli da nanesu više štete nego koristi.
– U vrlo uzbudljivoj i dramatičnoj TV seriji možete vidjeti kako zli optuženik igra verbalne igre s policajcima, a ugledni advokat sjedi u blizini. Zapravo nije nimalo nalik tome – jasan je Pinsker.
Ako klijent ima vrijedne podatke, o tome će svog advokata obavijestiti prije razgovora s tužiocem.
SWAT timom ne komanduju detektivi
SWAT racije su Pinskerova druga omiljena greška na TV-u. Ponekad glavni lik, detektiv ili običan policajac vodi tim specijalaca u akciju. Često nosi običnu odjeću, drži pištolj i nosi samo zaštitni prsluk, dok je SWAT tim u punoj opremi.
– U stvarnom svetu, SWAT tim bi izvršio napad, a kad se osigura prostor, u njega bi se uključile i druge službe za sprovođenje zakona, poput onih za prikupljanje dokaza i ispitivanje osumnjičenih – pojasnio je Pinsker.
Detektivi obično nisu glavni
Iako na TV-u detektiv govori kapetanu da odstupi jer je to “moje mjesto zločina”, to se nikada ne bi dogodilo u stvarnom svijetu.
– Zapravo, detektivi u mnogim agencijama u SAD jednaki su policijskom službeniku. Obično ih nadgledaju narednici ili drugi izvršitelji i nikada ne preuzimaju vođstvo na mjestu zločina niti zapovjedaju u većem incidentu – istakao je Pol Gratan, veteran u sprovođenju zakona koji je diplomirao na FBI Nacionalnoj akademiji.
Ne postoji jedna provjera na računaru koja govori sve
Pravi policajci i detektivi moraju da prođu kroz razne kanale prije nego što dobiju potrebne informacije za slučaj. To znači provjeru više baza podataka o svim zločinima koje imaju.
To uključuje ručno pretraživanje datoteka, lov na članove porodice i sudske podatke, kao i druge vladine zapise.
– Nadalje, potrebno je dosta vremena za dobijanje nekih informacija, a najprije se moraju podnijeti službeni zahtjevi i sudski pozivi. Ono što na televiziji traje nekoliko sekundi zapravo često traje cijeli dan ili čak nedjelju dana – dodao je Gratan.
Parking mjesta nije tako lako pronaći
Gratan se posebno osvrnuo na činjenicu da policajci u serijama uvijek uspijevaju da parkiraju tačno na mjestu na koje idu:
– U stvarnosti, mnogo puta nećemo parkirati tačno na lokaciji na koju idemo, iz taktičkih razloga, a čak i da to želimo, obično nema mjesta kao na TV-u. Iako policajci mogu da parkiraju na raznim mjestima, često moraju da pronađu ono idealno.
Priznanja ne zatvaraju slučaj
Istina je da se priznanja rijetko događaju i često nisu baš dramatična. Uz to, kada osumnjičeni prizna zločin na TV-u, čini se kao da je sve završeno i da je slučaj zatvoren.
– Priznanje mora da bude temeljno, a istražioci moraju da dokažu da je osumnjičenik izrazio motiv, da je znao intimne detalje zločina i da se njegove izjave podudaraju s drugim dokazima – zaključio je Gratan.
Reader's Digest
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.