Ubijeni i oteti novinari na Kosovu informisali su javnost suprotno onome što je željela Demokratska partija Kosova (DPK). Ukoliko nisu odustajali od priča, uslijedile bi otmice, prebijanja i ubistva novinara i članova porodica, kaže kapetan Stju Kelok, bivši šef UNMIK-ovog Odjeljenja za teške zločine u Prištini.
On u intervjuu za Udruženje novinara Srbije (UNS) podsjeća da je na Kosovo i Metohiju stigao početkom septembra 2000. godine, kao istražilac, a kasnije je preuzeo komandu nad Odjeljenjem za teške zločine.
Govoreći o ubistvu novinara Džemajla Mustafe, Kelok kaže da vjeruje da strane obavještajne službe znaju ko su osumnjičeni za to.
– I DPK i Demokratski savez Kosova (DSK) imali su ljude koji su sarađivali sa raznim obavještajnim agencijama koje su bile na suprotnim stranama i to nam je znatno otežavalo rad. Spoljni akteri iz SAD, Velike Britanije, Francuske i drugih država nisu poštovali prednost koju je UNMIK policija imala u krivičnim istragama nakon prestanka akcije NATO u regionu. Imao sam informacije da je, praktično, u svakom slučaju neko radio za drugog, kako bi ispunio njegove ciljeve – kazuje Kelok.
Iskusni istražilac navodi da je u svakom slučaju koji je imao političku pozadinu bio pod pritiskom nadređenih da “bude oprezan”.

– To je značilo da oni sve odobre prije nego što preduzme dalje korake, a dobijao sam i jasne naloge da prekinem dalji rad. Zato smo bivšeg komandata tzv. OVK Sabita Gecija direktno odveli pred međunarodni sud, kako bi se oni bavili optužnicom protiv njega i još dvojice. Moj komandant je nakon presuda izrečenih Geciju i njegovim saradnicima izjavio: ”Nismo bili sigurni da li ćemo ti dozvoliti da nastaviš rad na tome”, ali na kraju su bili zadovoljni ishodom, jer je to dalo značajan kredibilitet UN-u, a posebno našoj jedinici – rekao je Kelok.
On ukazuje da su “sve te istrage uticale i na kredibilitet UN”.
– Očekivalo se da slijedimo njihove naloge, kakvi god oni bili. Ali, tamo smo bili da radimo po zakonu, nisam mogao da narušim svoju profesionalnost i integritet, a to me je često dovodilo u sukob sa politikantima koji su imali druge ideje, uključujući Bernara Kušnera, koga sam ispraćao sa mjesta zločina koji je pokušavao da iskoristi – navodi Kelok.
Kao primjer koji to ilustruje, naveo je hapšenje Sabita Gecija i njegove kriminalne grupe.
– Kada sam htio da istražim Hašima Tačija, spriječen sam od strane UN zbog činjenice da su mu SAD odredile da na kraju dođe na čelo zemlje – kaže Kelok.
On je reagovao i na tvrdnje nekadašnjeg šefa UNMIK Bernara Kušnera da nije znao za nestanke, ubistva i druge zločine protiv civila, prije svih, Srba.
– Zvanično izjavljujem da je specijalni predstavnik generalnog sekretara UN-a (Bernar Kušner) bio u potpunosti upoznat sa svim kriminalnim aktivnostima na Kosovu. Otišao bih korak dalje i rekao da je on zapravo, na neki način, imao korist od svog položaja – tvrdoi Kelok.

Na pitanje da li se može izvući zaključak da je unutar UNMIK-a postojalo zataškavanje zločina, Kelok odgovara:
– Mnoge zemlje su imale interese na Kosovu, konkretno SAD. Izgradnja kampa Bondstil kroz potpisan ugovor sa Hašimom Tačijem, koji u to vrijeme nije bio predsjednik, ukazivala mi je na to da će nesumnjivo to postati. Američka administracija u vrijeme Klintonovih i Olbrajtova su olakšali njegov izbor za predsednika – priča kapetan.
Kapetan Stju Kelok jedan je od najodlikovanijih kanadskih policijskih inspektora sa više od 36 godina iskustva u policijskoj službi Toronta i oružanim snagama Kanade. Bio je šef UNMIK-ovog Odeljenja za teške zločine u Prištini, od septembra 2000. do juna 2001. godine.
U vojnoj policiji danas je savjetnik Štaba nacionalne odbrane u Otavi, profesor na programu nacionalne bezbjednosti na koledžu Daram, konsultant za pitanja bezbjednosti i direktor Kraljevskog kanadskog vojnog instituta.
Tanjug
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.

