Od 1. januara 2020. na snagu stupa novi Zakon o državljanstvu, koji bi trebao uvelike olakšati prijem u državljanstvo potomaka iseljenih Hrvata.
Oni će do hrvatskog državljanstva ubuduće moći i bez poznavanja hrvatskog jezika i latiničnog pisma, hrvatske kulture i društvenog uređenja ove zemlje.
Prošireno je i generacijsko ograničenje za stjecanje hrvatskog državljanstva potomaka iseljenika u ravnoj liniji. Oni su državljanstvo do sada mogli sticati do trećeg, a ubuduće će to moći do sedmog koljena. No do državljanstva se neće moći pukom tvrdnjom da je predak Hrvat, piše Večernji list.
Novi zakon pred neke potomke Hrvata u inostranstvu stavlja prepreke koje će teško moći preskočiti. Zakon, naime, propisuje da državljanstvo mogu dobiti oni čiji je barem jedan roditelj u trenutku njihova rođenja imao hrvatsko državljanstvo, kao i oni čija su oba roditelja nesumnjivo Hrvati.
No, ako su djeca iz miješanih brakova, a nijedan im roditelj u trenutku njihova rođenja nije bio hrvatski državljanin, oni će, da bi stekli državljanstvo, morati dokazivati svoju pripadnost hrvatskom narodu. Osoba rođena u Njemačkoj čiji je otac Hrvat, a majka Njemica morat će dokazati da mu je otac – zaista Hrvat.
A to, po zakonu, može učiniti tako da dokaže “ranije deklarisanje te pripadnosti u pravnom prometu, pojedinim javnim ispravama, zaštitom prava i promicanjem interesa hrvatskog naroda i aktivnim sudjelovanjem u hrvatskim kulturnim, znanstvenim i sportskim udrugama u inostranstvu”..
Iseljenici upozoravaju, međutim, da Njemačka ni u jednom dokumentu ne traži navođenje narodnosti, nego isključivo državljanstva pa je hrvatstvo nemoguće dokazati takvim dokumentima.
S druge strane, u nekim dijelovima Njemačke hrvatsko iseljeništvo nije brojno pa ne postoje ni kulturne ni druge hrvatske ustanove u čiji bi se rad uključili.
Iz Centralne kancelarije za Hrvate izvan Hrvatske umiruju, međutim, iseljenike i upućuju ih da državljanstvo traže na temelju dokaza da se njihov predak u nekom trenutku iselio iz Hrvatske ili iz državne zajednice u kojoj je u tom trenutku bila i Hrvatska, pod uslovom da se predak doista izjašnjavao kao Hrvat..
Ova se mogućnost, dakle, odnosi na sve slučajeve u kojima je moguće pratiti liniju iseljavanja, piše Večernji.
Mnogo su komplikovaniji slučajevi onih koji na temelju pretka Hrvata žele hrvatsko državljanstvo, a preci im se nikada zapravo nisu iselili, nego su ostali u, primjerice, BiH ili Srbiji.
Takvi će ili morati tražiti potvrdu da su ili oni ili njihovi roditelji aktivno učestvovali u životu hrvatske zajednice na području na kojem žive, ili državljanstvo pokušati dobiti na nekom drugom temelju, ne na temelju hrvatskog porijekla.
U Ministarstvu unutršnjih poslova i Centralnoj kancelariji objašnjavaju da je državljanstvo elitno pravo koje se ne može dijeliti šakom i kapom te kako su morali ugraditi neke osigurače, pogotovo zato što je hrvatsko državljanstvo mnogima privlačno jer im otvara put u druge članice EU.
Večernji.hr
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.