Umro je Ilja Mihajlovič Čislov, pokošen „onkologijom“. Ne, nije umro na klinici u Minhenu, kao bivši gradonačelnik Moskve Luškov, i ni bilizu 84. godine života. Njegova supruga nije milijarder. Sinovi mu nisu građani Kipra.
Ovako je Lidija Sičova započela tekst nekrologa poznatom slavisti, prevodiocu, esejisti i publicisti, koji naš portal objavljuje prevedenim na srpski jezik.
“Smrt Ilje Čislova je ogroman gubitak za Rusiju i cijeli slovenski svijet. Bio je jedna od ključnih figura sajta ‘Slovenstvo – Forum slovenskih kultura’, naš sabrat i učitelj. Njegov doprinos slovenskom pitanju je neprocjenjiv.
Učinio je mnogo za Rusiju i Srbiju, za pisce ove dvije zemlje, za obrazovanje i prosvjetljenje, za Crkvu i narodnu diplomatiju. Bio je pravi ratnik, komandant ‘sila dobra’, principijelan i ubjedljiv, lijep, hrabar, iskren, i borben.
‘Čovjek bez mobilnog telefona’ – tako su ga zvali njegovi poznanici, jer se njim nije iz principa služio. Uspio je da učini toliko koliko neki ne bi za nekoliko datih im života. Tokom 90-tih godina je bio prominenta figura u zastupanju pravih srpskih interesa. Činio sve što se moglo činiti da bi pomogao ugroženom srpskom narodu koji se suprostavljao agresiji Zapada.
Ilja Čislov je istaknuta figura u svijetu slavistike, veliki sin Rusije, bio i ostao primjer za sve nas. Znali smo ga! Stoga, budimo dostojni njegovog sjećanja.”
Biografija
Čislov Ilja Mihajlovič je slavista, prevodilac, esejista, i publicista. Rođen je 14. marta 1965. godine u Moskvi.
Vojsku je služio 1983-85 godine. Četiri godine kasnije, 1989, diplomirao je kao najbolji student na Slavističkom odjelu Filološkog fakulteta MGU im. M.V. Lomonosova, na smjeru „Srpski jezik i književnost“. Doktorski studij je završio na Institutu za slavistiku i balkanistiku RAN, predavao je na Državnoj akademiji slovenske kulture, ali i u pravoslavnim gimnazijama.
Autor je nekoliko stotina publikacija koje uključuju i naučne radove o istoriji srpske kulture i tradicije, članke na aktuelne teme, kako specijalizovane, tako i one opštijeg karaktera.
Preveo je desetine knjiga savremenih autora i priznatih klasika srpske književnosti. Dobitnik je nagrade Ruske pravoslavne crkve (Moskovske Patrijaršije), domaćih i stranih diploma, i raznih drugih književnih nagrada. Član je Saveza pisaca Rusije od 1992. godine, Saveza pisaca Srbije od 2015. godine, te počasni član Društva srpsko-ruskog prijateljstva u Srbiji. Po osnivanju Društva rusko-srpskog prijateljstva u Moskvi (1991) bio je njegov sekretar, a od 1996. g. Predsjednik.
Tokom 90-ih je pisao za vodeće rodoljubive listove, sarađivao kao konsultant sa brojnim državnim i društveno-političkim organizacijama, i učestvovao u događajima od istorijskog značaja kako za rusku zemlju, tako i za inostranstvo.
Glavni je urednik na projektu prevođenja Sabranih djela svegog Nikolaj Žičkog i Ohridskog (od 2005. g.), sastavljač prve dvojezične Antologije srpske poezije dvadesetog veka (2003), istraživač duhovnog nasleđa Svetog Save, urednik projekta na prevodu radova prp-a. Justina (Popovića), kao i organizator mnogih međunarodnih kulturnih projekata.
Oženjen. Troje djece i jedan unuk.
Umro je u Moskvi 16. decembra 2019. godine.
Preveo sa ruskog jezika: Dimitrije D. Čvokić
SrpskaCafe.com
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.