Da biste osvojili Grend Slem, potrebno je pobijediti u sedam mečeva. I kao da sam taj podatak nije dovoljno težak, za svakog tenisera koji mašta o GS, tek slijedi okrutna stvarnost: na tom putu do sedam pobjeda, jednom, dva puta ili čak tri puta moraće se sresti s najvećim teniserima koje je ovaj sport ikada vidio.
Kao što smo vidjeli na primjeru 26-godišnjeg Dominika Tima, potrebno je da se dogodi gotovo čudo kako bi se u ovoj teniskoj eri neko probio do vrha.
Rodžer Federer, Rafael Nadal i Novak Đoković sada su osvojili 52 od prethodnih 60 Grand Slam naslova. I to niz od 13 uzastopnih upravo je produžio Novak pobjedom u finalu Australia Opena. Posljednji teniser osvajač GS-a koji nije član “velike trojke” bio je Stan Vavrinka, koji je 2016. na US Openu osvojio svoj treći Grend Slem, odmah nakon što je i Andi Marej na Vimbledonu osvojio svoj treći. Činilo se tada da velika trojka posustaje. Kako smo samo bili naivni…
Nakon toga, Vavrinka, Marin Čilić (dva puta), Kevin Anderson (dva puta), Dominik Tim (tri puta), Huan Martin del Potro i Danil Medvedev bili su samo jednu pobjedu udaljeni od GS-a, ali uvijek ih je zaustavio Švajcarac, Španac ili Srbin. Doduše, Del Potro i Čilić su svoju bol ublažili sjećanjem na osvojene Grend Slemove 2009., odnosno 2014. godine, ali za većinu ostalih, GS je ili neispunjen san, ili pretežak zadatak.
Ovo su samo neki od veoma dobrih tenisera koji su imali tu nesreću biti savremenici najbolje trojke u istoriji tenisa, piše ABC News.
Australian Open
Tri godine prije početka ere velike trojke, Markos Bagdatis, Fernando Gonzalez i Žo-Vilfried Conga uspijevali su se kvalifikovati u finala 2006., 2007. i 2008. godine.
Iako nije bio nosilac, Bagdatis je stigao do finala na krilima pobjeda nad “top 10” teniserima poput Andija Rodika, Ivana Ljubičića i Davida Nalbandiana koji su svi bili odlični igrači, ali su ipak bili “smrtnici”. U finalu ga je već čekao Federer, i iako je Kipranin uspio povesti u setovima, naredna tri je dobio Švajcarac, osvojivši 13 od posljednjih 15 gemova u meču.
Put Gonzalesa bio je možda i najmanje iznenađujući – bio je 10. nosilac, ali je ipak uzburkao tenisku javnost, jer je na putu do finala izbacio Lejtona Hjuita, petog nositelja Amerikanca Džejmsa Blejka, Rafaela Nadala i njemačkog veterana Tomija Hasa. Sve dok u finalu Federer u tri seta nije pokazao klasu.
Conga je 2008. kao 38. teniser svijeta pobijedio Andija Marija u prvom kolu, a potom i Nadala u polufinalu. U finalu ga je čekao Đoković koji tada nije bio ni blizu igrač kakav je danas. Međutim, Conga je poslije dobijenog prvog seta izgubio naredna tri.
Bagdatis i Gonzalez su zahvaljujući svojim plasmanima u finale dostigli najviši ATP plasman u karijerama, i grčevito su se borili zadržati ga, ali Conga je gotovo 10 godina bio nadomak ili unutar Top 10, ne uspjevši dostići svoj najviši plasman (5. mjesto) sve do 2012. godine. Francuz je bio učesnik još pet polufinala, i nikada nije uspio osvojiti Grend Slem, nabacujući na sebe sliku žrtve ere u kojoj su počeli dominirati “vanzemaljci”.
Dobri, ali nedovoljno visoki momci
Marej i Vavrinka su se povremeno uspijevali nositi s velikanima i obojica su tokom karijera stigli do tri osvojena GS-a. Zato se za njih ne može reći da su vlasnici titule za najfrustriranije karijere. Ovo “laskavo” priznanje ide na adresu David Ferera.
Španac je bio dovoljno dobar postati svjetski broj tri, ali proveo je 159 sedmica svoje karijere na poziciji između trećeg i petog mjesta, nadomak elite. Svi su ga voljeli zbog njegove upornosti i sposobnosti da se nosi s velikim “momcima” uprkos relativno niskom rastu i nedostatku ozbiljne snage. Njegovo jedino veliko finale dogodilo se 2013. na Roland Garrosu, kada ga je u finalu prešišao sunarodnjak Nadal. Još pet puta stizao je do polufinala, ali četiri puta su ga eliminisali ili Nadal ili Đoković, a jednom i Andi Marej. Špancu je nedostajao taj ubitačni udarac koji je bio prisutan kod njegovih viših kolega, i stajao ga je boljih rezultata u završnicama turnira.
Slično se može reći i za Keija Nišikorija, Japanca koji se uspio 2014. kvalifikovati u finale US Opena, da bi ga tamo otpuhao teniser s dobrim servisom. A kada smo već kod njega…
Dobri, ali previše visoki momci
Dakle, Nišikorijev neuspjeh ide s napomenom, zvjezdicom. Jer njega na putu prema vječnosti nije zaustavio neko iz velike trojke, već odličan server – Marin Čilić.
U žrijebu u kojem Nadal nije učestvovao, Čilić je stigao do finala pobijedivši Federera u polufinalu, a Nišikori je pobijedio Đokovića. Čilić je u finalu pobijedio Japanca u setovima 6:3, 6:3 6:3, i tako je postao jedan od četvorice van velike trojke koji su osvojili GS u posljednjih 15 godina.
Međutim, i Čilić spada u kategoriju tenisera koji mogu žaliti. Poražen je u naredna dva finala od Rodžera Federera, na Vimbledonu 2017. i Australian Openu 2018. godine. Na US Openu 2017, Nadal je savladao visokog Kevina Andersona. Isto je ponovio Đoković na Vimbledonu 2018.
Finalist Vimbledona 2010. Tomas Berdih, finalist Vimbledona 2016. Miloš Raonić i finalist US Opena iz 2018. Huan Martin del Potro kao da su bili prokleti. Svi su veoma visoki i snažni teniseri s impresivnim servisom, ali i sasvim dovoljno drugih kvaliteta za osvojiti pehar GS-a. Međutim, ni to nije bilo dovoljno da bi se savladali Federer, Nadal i Đoković.
Trivijalno pitanje
Ko je bio prvi čovjek koji je pobijedio Nadala na Roland Garrosu? To nije bio veliki prvak. Nije bio ni neko ko se smatra zvijezdom tenisa.
Bio je to Robin Soderling.
Do danas, ovaj Šveđanin je ostao jedini uz Novaka Đokovića koji je igrao protiv Nadala na Roland Garosu i uspio pobijediti. Njegova pobjeda u četvrtom kolu 2009. godine mnogo je značajnija i zbog toga što je okončala Nadalov niz koji je trajao čak 31 meč bez poraza, a koji je započet 2005. godine kada je bio 18-godišnjak. U finalu je poražen od Federera, a sljedeće godine od Nadala. Tada je došao do najvišeg ranga u karijeri – četvrtog mjesta. Međutim, nikada više nije stigao dalje od četvrtfinala.
Momci za koje je prerano suditi
Ovdje priča postaje i tužna i uzbudljiva, jer su Danil Medvedev i Dominik Tim bili učesnici četiri od prethodnih pet finala Grend Slema.
Tim je naletio na Nadala na njegovoj najdražoj podlozi – zemlji, u finalu Roland Garosa 2018. i 2019. godine. Oba puta je poražen, a svoje treće finale upravo je izgubio od Novaka Đokovića. Medvedev je u međuvremenu osvojio dva seta protiv Nadala u finalu US Opena, i postao prvi teniser koji je natjerao Španca u pet setova osvojiti Grend Slem, prvi poslije Federera 2009. godine u Melbourneu.
Medvedev ima svega 23 godine i peti je teniser svijeta, 26-godišnji Tim nalazi se na četvrtom mjestu, sa svega 85 bodova zaostatka za Federerom.
Iako su se ljudi više puta opekli tokom ove izjave, čini se da je kraj ere velike trojke bliži nego ikada ranije – ne samo zbog toga što su oni stariji nego ikada prije. Medvedev i Tim su trenutno predvodnici novog vala, a uz njih je i 22-godišnji Aleks Zverev.
Federer, Đoković i Nadal će se jednom morati povući, a neko će ih morati zamijeniti. Trenutno se najviše šansi daje Timu, Medvedevu i Zverevu, a činjenica da je u prethodnih 12 velikih finala u čak 10 učestvovao neko ko nije član velike trojke, daje nadu da ćemo u narednom periodu dobiti neizvjesniju borbu u muškoj kategoriji.
klix.ba
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.