Kao što to, po sjećanju, kaže Marija Končita Alonso Niku Noltiju u filmu Voltera Hila “Extreme Prejudice”, kod nas prevedenog kao “Teksaški graničar” :”Nikad ne znaš dobru stvar dok je ne izgubiš”, tako se sada postavlja pitanje koji su to sadržaji u našim životima glavni a koji sporedni.
Trebalo je, izgleda, da preko noći ostanemo bez izobilja kada su u pitanju utakmice ili koncerti pa da shvatimo kako smo se već odavno prepustili diktatu uživanja. Ponekad je ono vjerovatno samo ventil i bijeg od jednolične svakodnevice, ali ako to zanemarimo ostaje nepobitno da se oko tih zadovoljstava organizovao naš dan.
Nakon nekog vremena čovjek je prestao da se pita da li je to normalno a još manje da li to može tako beskonačno. Sad vidimo da ne mora. Čak je i njegovo veličanstvo Profit za kojeg smo mislili da je neograničeno moćan ustuknulo pred potpuno jednostavnom i bazičnom činjenicom da bez ljudi, takvih kakvi su, nema ništa.
Koncerti, muzički i filmski festivali su listom otkazani sa vrlo neodređenom mogućnošću njihovog naknadnog održavanja. Obzirom da je to u eri ilegalnog downloada ili jeftinih streamova ključni izvor prihoda estradne industrije postavlja se opravdano pitanje da
li će ona uopšte moći i kako da amortizuje takav udar?
Kreacija nije nešto što može da se utrne kao plamen svijeće, još manje dekretom. Samo što će u vremenima nakon korone morati da se traže novi putevi interakcije kreativaca sa njihovom publikom. To sada izgleda nezamislivo i nezamjenjivo, a ko zna, možda smo na pragu novog doba u kojem će ta interakcija izostati i dobiti pasivno lice u obliku online koncerata koje ćemo gledati iz naših soba? Prije par večeri takvo nešto su, valjda, mogli da probaju Facebook korisnici koji su na stranici jednog popularnog hrvatskog piva mogli da uživaju u nastupu Nena Belana. Jasno, to će uvijek biti tek surogat za svu onu vibraciju i ritual kakav svaki koncert jeste, ali šta ako druge opcije ne bude? Odnosno, ako je izvorna opcija osuđena na odumiranje, makar duboko vjerujemo da ništa ne može da zamijeni onu vrevu, zvuk koji vas udara pravo u stomak i pokreće na ples.
Promjene u načinu uživanja su neizbježne, hoće li biti tektonske ili tek kozmetičke, to ostaje da se vidi.
Nebojša Ristić/Srpska Cafe
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.