Đorđe Mihailović, čuvar srpskog vojničkog groblja Zejtinlik u Solunu, konačno će dobiti srpsko državljanstvo. Kako saznaju “Novosti” u Vladi Srbije, njemu će ovih dana biti dodeljeno državljanstvo Srbije za višedecenijsku posvećenost u čuvanju 8 000 grobova srpskih ratnika i, s posebnom ljubavlju, njegovanju uspomena na njih.
– Poštovanje i divljenje prema junacima naslijedio sam od dede Sava, pa oca Đura koji su prije mene čuvali zastavu srpske slave na ovom nepreglednom polju tuge i ponosa – govorio je deda Đorđe za “Novosti”.
– Oni su me zavjetovali da tu zastavu čvrsto držim, jer dok zastavu držiš, drži i ona tebe. To je tako u našem narodu. Mi, Mihailovići, jesmo rodom sa Grblja kod Boke Kotorske, ali smo se uvijek zvali i smatrali Srbima. Ništa drugo, samo Srbi.
A, on sam više od šest decenija čuva i njeguje humke srpskih vojnika koji su tokom proboja Solunskog fronta položili život, ovdje, na vratima otadžbine. Zaustavljeni u jurišu za slobodu za kojom su žudeli. Na ovom srpskom vojničkom groblju čika Đorđe i danas stražari. Svakog jutra podiže srpsku zastavu nad usnulim vojničkim pukovima.
– Služim ih kao da su živi – kazao je u jednom razgovoru.
– Čast je služiti na ovakvom mjestu gdje su ispod svake stope njihove kosti. I sudbine koje prenose njihovi potomci, kad iz Srbije dođu. A nema odakle ne dolaze. Donesu kakav beleg iz rodne kuće, zavičajnu rakiju, kutiju duvana. Ostanu ovdje čitav dan, slušaju stihove koje im kazujem. Zaplaču, a ja im poručim: nije suza, djeco, za ovakve junake. Vaše je da ih pamtite i ponosite se njima.
I kada su mu godine ozbiljno načele zdravlje, Đorđe se tada pomirio da je vrijeme da napusti staru, kamenu kuću na groblju, gdje se rodio. Prije koju godinu preselio se u stan stotinjak metara uz ulicu, iznad. Njegova supruga Svjetlana, Grkinja kojoj je dao ovo srpsko ime, govorila je kada smo ga posjetili, a tada je disao uz pomoć boce s kiseonikom, da čim ustane otvara vrata na terasi, gleda u groblje i već oko pet ujutru spušta se na Zejtinlik. Povijen, pomoću štapa i svako jutro isto – otvara kapiju, podiže zastavu, otvara mauzolej i čeka potomke ratnika da im još ponešto ispriča o slavnoj prošlosti.
Uz zastavu, u stavu mirno
Kada je prije dvije godine obilježavana stogodišnjica proboja Solunskog fronta na Zejtinliku, Đorđe Mihailović je u svojoj devedesetoj sve vrijeme, stojeći na suncu, propratio ceremoniju obilježavanja jubileja. Uzalud su mu nudili i čak donosili stolicu “da malo odmori”, odbio je – vojnički.
– Ovo je dan i ovo je mjesto kad svi treba da stojimo – kazao je.
novosti.rs
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.