O imenu zajedničkog kandidata opozicije za gradonačelnika Banjaluke odlučivaće više faktora – rezultati istraživanja ko ima najviše šanse da odnese pobjedu na izborima ali i iza koga će iskreno stati širi opozicioni front.
Rekla je ovo u razgovoru za SrpskaCafe poslanik PDP-a u Narodnoj skupštini RS Jelena Trivić, čije ime se, pored imena partijskog kolege Draška Stanivukovića, izdvaja kao kandidata za poziciju gradonačelnika najvećeg grada Srpske. Ona dodaje da bi pitanje kandidature trebalo biti riješeno uskoro.
– Ne mogu sada reći da će to biti za pet ili 15 dana, ali svakako u vrlo skorom roku. S obzirom na to da se u različitim medijima pojavljuju različite informacije mislim da pomenutu priču treba privesti kraju. Odlučivaćemo, naravno, na osnovu procjene ko ima najviše šanse da pobijedi aktuelnog gradonačelnika. Ali to što PDP ima dva kandidata su slatke muke. Ko god bio, bitno je da čitava opozicija stane iza jednog kandidata. Ali moraju se čuti i drugi partneri kako bi imali otvorenu situaciju gdje će i druge stranke iskreno podržati kandidata PDP-a.
Koga ubrajate sve među potencijalne partnere?
Prvenstveno SDS, čiju ulogu ne treba minimizirati, bez obzira što je ta stranka u Banjaluci u stalnoj konsolidaciji jer on ima jedno stabilno biračko tijelo. Ipak SDS kao pokret, kao državotvorna stranka, postoji već 30 godina i jedina je starija od Republike Srpske, što se ne treba zanemariti. Pripadam PDP-ovoj „struji“ koja jako uvažava ulogu i značaj SDS-a, bez obzira kako ta stranka stoji u kojoj opštini i to ne krijem. Imam izvrsnu saradnju sa klubom poslanika te stranke i to znaju i u PDP-u. Takođe, smatram da zajednički kandidat opozicije za gradonačelnika Banjaluke mora biti odraz i volje SDS-a te da ta stranka treba imati ulogu koja joj i pripada.
Sa SDS-om imate dugogodišnju saradnju, imate li nekog novog u vidu?
Pokret „Banjaluka zove“, koji su se već izjasnili da će podržati jednog kandidata opozicije, koje god ime na kraju bude izabrano. Nadamo se i podršci „Pokreta pravde“.
Da li ste razgovarali sa njima?
Lično ja ne, ali mislim da se jeste razgovaralo na relaciji PDP – „Pokret pravde“. Ozrena Perduva lično izuzetno cijenim, mislim da je dobar, pošten i iskren momak koji je pokazao istrajnost ali i dozu onoga što u politici treba – da je u nekim teškim momentima spreman da zadrži „hladnu glavu“. Zaista bih voljela da on pronađe svoje mjesto na političkoj sceni Banjaluke i Srpske, da ispliva. Naravno, nije samo on pokret, ima tu još mnogo kvalitetnih ljudi.
Šta ukoliko ne budete kandidat?
Nemam nikakvu rezervu, nikakvu zadršku, staću iza našeg kandidata i ako to ne budem ja. Razumijem medije da traže priče koje će biti čitane, pa i kada se neke riječi vade iz konteksta, ali na nama političarima je da pokažemo zrelost i ne dozvolimo da takve stvari utiču na naše djelovanje. Podržaću drugog kandidata zbog značaja pobjede u Banjaluci koja je za opoziciju trenutno na prvom mjestu. Zbog toga što se već sada neki trendovi opozicionog rada prelijevaju iz Banjaluke u druge opštine, pa bi pobjeda imala ogroman značaj i na čitavu Republiku Srpsku. Mislim da će na ovogodišnjim izborima sve oči biti uprte u Banjaluku. Iako su ljudi uvijek podložni ličnim ambicijama, sujetama itd, jer niko nije od toga imun, opozicija jednostavno mora biti jedinstvena u Banjaluci ako želi da napravi pozitivan rezultat.
Da li među osam stranaka vladajuće koalicije u Banjaluci vidite ikoga sa kim bi mogli sarađivati?
PDP nije za ulazak u bilo kakvu priču sa strankama iz vladajuće koalicije jer sve što oni loše rade a što mi iznosimo u javnost i kritikujemo, rade udruženo pa ne vidim zašto bih bilo koju od tih stranaka izdvajala. U Banjaluci će od osam stranaka vlasti, po mojoj procjeni, cenzus preći samo četiri partije – SNSD, DNS, Ujedinjena Srpska i Selakovi socijalisti.
Opozicija neće imati lak zadatak jer i mnogi koji ne podržavaju aktuelnu vlast na republičkom nivou smatraju da se aktuelni gradonačelnik Igor Radojičić uspio izdvojiti od ostatka SNSD-a.
To je uspio samo ako ćemo golim okom pogledati, ali ne vidim neku suštinsku razliku. Možda će ljudi više intuitivno glasati u smislu da Igor nije „baš SNSD“, da je drugačiji, ali ako uzmete u obzir da je on ipak potpredsjednik upravo tog SNSD-a, ne znam čemu to distanciranje. Ali da, slažem se, postoji ta teza, iako lično u nju ne vjerujem. To je sve dio političke igre i marketinga na kojem je on gradio gotovo čitavu svoju karijeru, predstavljajući se da je neka bolja i čistija struja SNSD-a. Međutim, to je samo produkt njegove ličnosti, jer je on blag, tih i smiren i samom svojom pojavom odudara od partijskog šefa Milorada Dodika, koji je glasan, sklon ishitrenim odlukama, često nekulturan itd. Ali ne vidim neku suštinsku razliku u njihovom radu i djelovanju.
Koje su ključne stvari koje su morale biti urađene u Banjaluci u posljednje četiri godine, a nisu?
Javni prevoz je uvijek problem u Banjaluci, broj linija, njihovo održavanje, dobijanje dozvola za njihovo korištenje. Autobusi su u lošem stanju. Eko toplana, grijanje, još uvijek nije poznat nivo nezakonitih stvari koje su oko nje urađene. Ostaje problem vrtića jer nemaju svi roditelji pristup javnim vrtićima. Tu je i neriješena kanalizaciona mreža čak i u nekim dijelovima koji se mogu ubrojati u uži dio grada. U ruralnim mjestima neriješena putna infrastruktura, problemi sa vodom itd. Urađeni su neki infrastrukturni projekti, kružni tokovi i mostovi. Međutim, godišnji budžet grada je 140 miliona KM i sredstva su se mogla drugačije raspoređivati kako bi se i problemi koje sam nabrojala rješavali.
U slučaju pobjede u Banjaluci, bez obzira ko će biti kandidat, da li bi i vi i Draško napustili NSRS i blisko sarađivali na lokalnom nivou?
Skupština bi odlaskom nas oboje na neki način izgubila dva dosta glasna predstavnika u NSRS. Da li ćemo u formalnom smislu biti najbliži saradnici to vam sada ne mogu odgovoriti ali je sigurno da ćemo se truditi da oboje budemo prisutni u gradu, da zajednički djelujemo. U slučaju pobjede, ko god bio kandidat, i druga osoba će biti upoznata sa dešavanjima u gradu i sigurno će pomoći, a neke stvari se mogu raditi pro bono za svoj grad i zemlju. Ostaćemo, kao i sada, u najbližem kontaktu. Ali jedno treba da ostane u NSRS.
Kako je prošla integracija radikala, koji su danas dio PDP-a?
Mene je, s obzirom na to da u ideološkom smislu više naginjem desno, integracija sa SRS jako obradovala. Šteta je da nemamo u Srpskoj jednu stranku kao što su radikali u nekom jačem kapacitetu. Ali ako su već trebali da se integrišu sa nekom većom strankom drago mi je da je to bilo sa nama. Integracija je dobro prošlo, posebno nam je drago za Rudo, gdje sada imamo načelnika Ratu Rajaka, dobrog čovjeka i političara, čestitog Hercegovca. Integracijom smo počeli i da slavimo slavu, Sveta Tri Jerarha, ali bez medija, već kao u svojoj kući. Slavili smo u stranci a ne restoranu.
Kakav je vaš odnos sa šefom PDP-ovog kluba u NSRS Pericom Bundalom?
Komuniciramo normalno. Ono što sam napisala u pismu stojim iza toga. Bilo je njegovih nestatutarnih postupaka koji trebaju biti riješeni na organima stranke i mislim da smo blizu kompromisnog rješenja vezano za klub poslanika PDP-a u NSRS. Uopšte ne smatram da ako ja ne budem šef kluba da ću da napuštam stranku ili nešto slično, ne. Za kompromisno sam rješenje koje će uskoro biti i objelodanjeno.
Često ste isticali da mnogi ministri u Vladi RS trebaju biti smijenjeni. Kako gledate na nedavne smjene dva DNS-ova ministra?
Smjene u Vladi RS su političke pretumbacije. Uzmite primjer Lejle Rešić, ona nije ni postavljena ni smijenjena zbog kompetencija nego zato što je, zamislite, iz Prijedora. To je razlog zašto je smijenjena. Da je iz Foče ne bi bila smijenja. Pa to je samo još jedan paradoks naših političkih odnosa. Drago mi je da je resorni ministar visokog obrazovanja Srđan Rajčević, jer i sama dolazim iz te oblasti, barem učinio to ministarstvo bitnim svojim proaktivnim djelovanjem. Vidim i da se trudi. Koliko će se izboriti, koliko će podleći političkom pritisku, otrgnuti iz ralja svoje stranke koja je sama po sebi jedna nedemokratska sredina, to je pitanje. Osim njega, ne vidim više nikoga od ministara ko je za neke pretjerano pozitivne riječi. Problem je što predsjednik Vlade nema lični integritet niti autoritet, ni širinu i viziju za vođenje države. Vlada nema viziju.
Sistem obrazovanja nije loš
Obrazovanje se kod nas često kritikuje kao veoma loše. Kakvo je vaše mišljenje?
Nije naše obrazovanje toliko loše koliko se potencira u javnosti. Veliki problem jeste zapošljavanje nastavnika, profesora, što je politika u školstvu, direktori koji moraju biti politički podobni itd. Odatle dolazi najveći broj problema. Reforma obrazovanja treba da je stalna, u kontinuitetu, jer se svijet mijenja iz dana u dan, promjene su nikad brže. Nama nedostaje sinergija između obrazovnog sistema i privrede ali je to sad i pitanje postojanja same privrede. Da li sistem obrazovanja treba da iznjedri neke budeće kadrove koji će nešto pokrenuti, imati preduzetnički duh i vlastita preduzeća ili treba da pravimo firme pa da onda one diktiraju zanimanja koja će tražiti tržište rada? Mislim da je to jedan paralelan proces koji mora ići zajedno i školstvo treba u tom pravcu da se razvija. U suštini, nisam toliko pesimistična kad je naše obrazovanje u pitanju. Studirala sam u inostranstvu i sve zemlje su u stalnoj reformi obrazovanja, pa čak i Njemačka, Holandija, Begija itd. Školstvo je jedna statična oblast, ljudi su nenaviknuti na promjene a privreda je dinamična. Tu postoji jaz. Mislim da naš sistem obrazovanja nije katastrofalan kako se često može čuti, ali se kadrovanje u njemu mora otrgnuti iz ralja politike.
Ognjen Tešić/SrpskaCafe
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.