U Njemačkoj su 11. avgusta 1935. godine počele nacističke akcije “čišćenja” jevrejskog i slovenskog stanovništva, koje će tokom Drugog svjetskog rata dovesti do smrti više desetina miliona pripadnika tih naroda.
Već u septembru 1935. u Rajhstagu (parlament) je donesen i poseban zakon o tome, a tokom Drugog svjetskog rata milioni Jevreja, Slovena, Roma i drugih naroda ubijeno je u koncentracionim logorima širom Evrope.
Genocidni nacistički planovi o uništenju Jevreja nisu se na tome zaustavili.
Sloveni u Istočnoj Evropi bili su sljedeća “rasno nepoželjna” grupa koju je trebalo iskorijeniti.
“General plan Ost” bila je sistemska operacija za brisanje Slovena i njihove kulture sa lica zemlje.
Da su osvojili Rusiju, počeli bi deportacije 31 miliona Slovena u Sibir, da rade kao robovi u logorima. Ostali bi bili poslati na “berzu robova”.
Da bi zamijenio te Slovena, Hitler je namjeravao da pošalje deset miliona etničkih Nijemaca na Istok gdje bi trebalo da formiraju nove, rasno čiste porodice.
U roku od 30 godina, 50 miliona ljudi slovenskog porijekla bilo bi deportovano u robovske logore ili ubijeno. Gotovo cijela Istočna Evropa bila bi “izbrisana”.
Istovremeno, Hitler je sprovodio plan “konačnog rješenja jevrejskog pitanja”, vršeći masovne likvidacije u kocentracionim logorima.
Jevreji, Sloveni i Romi bili su najveća meta nacističke Njemačke.
Otuda su njemački oficiri pred pad Trećeg rajha činili sve da zapadni saveznici prvi uđu u Berlin, svjesni užasa i genocida koje su učinili u Rusiji, Bjelorusiji, Ukrajini, Poljskoj, Srbiji (odnosno srpskim područjima na prosoru Kraljevine Jugoslavije).
Ipak, jedinice Crvene armije su, uz enormne gubitke u ljudstvu, prve zauzele Rajhstag, a Moskva je diktirala uslove kapitulacije Trećeg rajha.
Srna
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.