Donosimo vam pet nezaobilaznih klasika književnosti koje morati pročitati barem jednom. Evo i koji romani su u pitanju.
“Uliks” – Džejms Džojs
Radnja romana, koga prati i odrednica da je traktat o značaju trivijalnih događanja, obuhvata život tri glavna lika u toku samo jednog dana, 16. juna 1904. u Dablinu. Pisan u Cirihu, Trstu i Parizu od 1914. do 1922. “Uliks” (latinska verzija imena Odisej) je postao ne samo kruna Džojsovog opusa, već i jedan od najznačajnjih romana u istoriji.
“Nepodnošljiva lakoća postojanja” – Milan Kundera
Ljubavna priča smještena u Prag čuvene ’68 (“praško proljeće”) i sovjetske okupacije koja je uslijedila. Pisan fragmentarno, ovo jeste roman o ljubavi, ali ne i ljubavni roman.
Uz priču o njemu i njoj, koja je mnogo više od muško ženskog odnosa, Kundera osvaja uzbudljivim eksplikacijama na razne teme, od odnosa težine i lakoće (u ljudskom životu) do toga da je slučaj smrti Staljinovog sina dokaz da su govna veći teološki problem od smrti.
“Majstor i Margarita” – Mihail Bulgakov
Čuveni Bulgakovljev roman prvi put je, u nepotpunom obliku, objavljen 1966. u časopisu “Moskva”, a potpuna verzija 1969. u Frankfurtu.
Ukazujući na veliki značaj tog romana u svetskoj književnosti kritika ističe da podjednako pripada avangardi i modernizmu, te da je u njemu izuzetno bitno pitanje smisla života i umetnosti postavljeno tako da zadire u temelje cjelokupnog istorijskog korpusa, a književno je obrađeno “na način koji može ostvariti jedino književnost koja se oslanja na svekoliko iskustvo svjetske književnosti”.
“Igra staklenih perli” – Herman Hese
Hese je “Igru staklenih perli” napisao 1943. Njen glavni junak i drugi protagonisti učeći se naslovnoj vještini, duhovnoj igri koja rađa novi kvalitet prepliću (svo) znanje i (svu) umjetnost, a istovremeno traži najviše i od čovjeka i za čovjeka.
Priča o smislu života (ili traženju smisla) smještena je u 22. vijek u nepostojeću zemlju. Kritikuje savremeni svijet, “feljtonističku civilizaciju” kojoj suprotstavlja svijet duha i kulture. Knjiga je bila veoma omiljena u razorenoj Njemačkoj poslije Drugog svjetskog rata, a 1946. dobio je za nju Nobelovu nagradu.
“Slika Dorijana Greja” – Oskar Vajld
“Slika Dorijana Greja” je jedini roman Oskara Vajlda koji se pojavio 1890. u jednom američkom magazinu kao posljedica razgovora koji su godinu dana ranije za večerom vodili urednik časopisa, autor i britanski ljekar Konan Doil.
Knjiga govori o lijepom mladom momku koji “pristaje na nagodbu” da umjesto njega stari slika, dok njegovo lice ostaje lijepo uprkos godinama i zlodjelima koje je počinio.
Cijena je, ispostaviće se, tolika da će junak poželjeti da bude odvratni starac sa slike. Eseističke opservacije, snažno obilježje romana, dio su priče o junaku lordu Henriju, svojevrsnom guruu lijepog Dorijana.
vanredno.com
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.