Bilo je to prije tačno 35 godina, jedna ambiciozna, neumorna, harizmatična grupa zakoračila u zagrebački SIM studio kako bi stvorila album koji će postati njihova komercijalna prekretnica, te zapečatiti njihovo mjesto među velikanima tadašnje (a i buduće) muzičke scene. Ime grupe Ekatarina Velika. Ime albuma – “S’ Vetrom uz Lice”.
Ekatarina Velika, šire znana i kao EKV, grupa je koju je osnovao velikan jugoslovenskog rocka, Milan Mladenović, nedugo nakon raspada Šarla akrobate, njegova prijašnjeg benda. U početku poznata kao Katarina II, grupa je objavila svoj istoimeni prvenac 1984. Ipak, zbog raznih promjena u postavi i nesuglasica između članova benda, 1985. su godine promijenili ime u Ekatarina Velika, te objavili svoj drugi studijski album, takođe imena “Ekatarina Velika”. Iako su oba albuma bila dobro prihvaćena od strane kritičara i manje alternativne publike koja je bend pratila od samoga početka, komercijalno oni nisu dostigli onnaj nivo kojem su se članovi nadali. To je rezultiralo velikim tenzijama među članovima i odlaskom Ivana “Firčija” Fece, dotadašnjeg bubnjara grupe.
Umorni, ali i dalje ambiciozni i željni eksperimentisanja, EKV je krenuo sa snimanjem svoga trećeg albuma u februaru 1986. Grupu su tada činili Milan Mladenović (gitara, vokal), Margita Magi Stefanović (klavijature, back-vokali), Bojan Pečar (bass-gitara) te Ivan Ranković (bubanj). Grupa je provodila sate pišući i usavršavajući materijal namjerno više komercijalnog zvuka nego njihova prijašnja izdanja.
Iako i dalje iskreni u svojim tekstovima i emociji, ovoga su puta imali jasniju ideju kako privući čvrstu i definiranu publiku. Milan Mladenović opisao je proces stvaranja kao “vježbu različitih nzičkih stilova”, gdje je bend na svaku pjesmu gledao kao na jedan zaseban svijet. Skačući iz jednoga od tih svjetova u drugi, bend je snimio devet visokokvalitetnih pjesama među kojima se nalaze i njihovi najveći hitovi “Ti si sav moj bol”, “Budi sam na ulici” i “Kao da je bilo nekad”.
Pjesme koje se nalaze na albumu “S’ vetrom uz lice” redom su “Budi sam na ulici”, “Ti si sav moj bol”, “Kao da je bilo nekad”, “Umorna pesma”, “Novac u rukama”, “Sarajevo”, “Stvaran svet oko mene”, “Soba” i “Grad”. U tipičnom stilu Mladenovićevog pjesništva, ovo su sve pjesme pune introspektivnih i filozofskih slika. Ipak, u poređenju sa pjesmama prva dva albuma grupe (čiji su tekstovi već bili na granici pretenzije), ovdje su poruke lakše razumljive, iako i dalje sposobne da poguraju slušaoce na razmišljanje.
“S’ vetrom uz lice” postavio je EKV na pijedestal slave i potvrdio njihov status kao vodeću silu jugoslavenskog rocka. Ovaj je album za njih otvorio vrata ka široj publici, većim koncertnim dvoranama, daljnjoj eksperimentaciji i sve većoj čvrstoći i kvaliteti samih pjesama. Grupa je nakon ovoga snimila još četiri albuma, te se službeno raspala 1994. godine kada je umro Milan Mladenović. Ipak, pjesme koje su se našle na “S’ vetrom uz lice” (kao i ostatak EKV materijala) ostaju slušane i danas i time Ekatarini Velikoj i njihovom frontmenu osiguravaju besmrtnost.
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.