Ruski pisac i svjetski književni klasik Nikolaj Vasiljevič Gogolj, otac ruske realističke proze i satire, umro je 4. marta 1852. godine.
Romantično-folklornim pripovijetkama osvojio je čitaoce i književnu kritiku, a poslije toga, kako ocjenjuju književni kritičari, pisao je oporije ali životnije.
Romanom “Taras Buljba”, ponesen etičkim vrlinama i borbom kozačkih predaka protiv poljskih i turskih osvajača, iskazao je divljenje za njihovu hrabrost, odanost Rusiji i pravoslavlju, te žeđ za slobodom.
U zbirkama pripovijedaka “Večeri na salašu kraj Dikanjke”, “Mirgorod”, “Petrogradske priče”, “Arabeske”, poemi “Mrtve duše” te u komedijama “Revizor” i “Ženidba” oživio je ogromnu pozornicu spahijske Rusije, s karijeristima, podmitljivcima, sitnim kradljivcima tuđeg vremena, silnicima i pijancima.
Njegovi junaci su postali obrazac ljenosti, gluposti, sebičnosti i korupcije.
Prestravljen užasima kojima je vjerno slikao tadašnju Rusiju, napisao je knjigu “Izabrana mjesta iz prepiske sa prijateljima”, bez uspjeha pokušavajući da na mračnu sliku baci svijetle tonove i stvori pozitivne junake.
Pred smrt je uništio rukopis drugog toma “Mrtvih duša”.
Književni kritičari smatraju Gogolja osnivačem satiričnog, odnosno kritičkog pravca ruskog realizma.
SRNA
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.