Širom bivše Jugoslavije 25. maj se masovno slavio kao Dan mladosti i rođendan nekadašnjeg predsjednika SFRJ Josipa Broza Tita. I danas, 41 godinu poslije njegove smrti, u nekim gradovima regiona sjećanje na taj praznik nije prestalo.
Iako je Tito zvanično bio rođen 7. maja, 25. maj je obilježavan kao njegov rođendan. Ovaj datum se nije poklapao sa njegovim zvaničnim datumom rođenja, Tito ga je prihvatio i slavio ga sa svojim narodom.
Nekadašnji doživotni predsjednik SFRJ bio je Hrvat, rođen u Kumrovcu, u Hrvatskom zagorju u hrvatsko-slovenačkoj porodici. Centralna manifestacija uvijek je organizovana na tadašnjem stadionu JNA u Beogradu, gdje su pioniri, omladinci i pripadnici svih rodova vojske i mornarice izvodili slet.
Štafeta je bila svake godine drugačije dizajnirana, a u njoj su se nalazile poruke omladine SFRJ za “voljenog predsjednika” iz svih tadašnjih republika.
Nošenje štafete trajalo 42 godine
Nošenje štafete trajalo je pune 42 godine, do 1987. godine. Poslije Titove smrti, štafetu su primali predsjednici tadašnjeg Saveza socijalističke omladine Jugoslavije (SSOJ).
Sama ideja potekla je 1945. od omladine Kragujevca, čije je Odjeljenje za sport i fiskulturu osmislilo masovna omladinska štafetna trčanja širom Jugoslavije.
Prvu štafetu Titu je predao Mika Tripalo, tadašnji predsjednik CK Narodne omladine Jugoslavije. Sedam godina poslije Titove smrti, na završnoj proslavi Dana mladosti, Rejmonda Broćaj iz Gnjilana je štafetu uručila Haimu Redžepiju, tadašnjem predjsedniku SSOJ.
Tito je na čelu SFRJ bio punih 35 godina i imao je nesumnjivo izuzetan ugled u tadašnjem svijetu. Posebno je veliki značaj, u međunarodnim odnosima, imala njegova uloga kao jednog od osnivača Pokreta nesvrstanih, što je u tadašnjim međunarodnim okolnostima imalo veliku težinu.
U njegovim zvaničnim biografijama navođeno je da je učestvovao u Oktobarskoj revoluciji u Rusiji, gdje je prethodno ranjen 1915, pa je izvjesno vrijeme proveo kao zarobljenik. Prije toga je kao austrougarski kaplar učestvovao u Prvom svjetskom ratu – između ostalog i u borbama protiv srpske vojske.
Osim borbe protiv okupatora, jedinice pod njegovom komandom sprovele su komunističku revoluciju – tokom i nakon rata. Odbio je Staljinov pritisak 1948. godine – Rezoluciju Informacionog biroa komunističkih partija, nakon čega je počev od 1950. dobijao značajnu finansijsku i vojnu pomoć (vojnu većinom do polovine pedesetih) od SAD.
Osim odbijanja Staljinovog pritiska 1948. njegov ugled je takođe bio posljedica činjenice da je bio posljednji veliki ratni lider Drugog svjetskog rata koji je toliko dugo ostao na čelu svoje zemlje.
Dan mladosti i njemački desant na Drvar
O njegovoj istorijskoj ulozi svjedoči i nevjerovatno masovno prisustvo najistaknutih ličnosti tadašnjeg svijeta njegovoj sahrani 8. maja 1980. godine. Bio je osnivač i lider Pokreta nesvrstavanja.
Njegovoj sahrani u Beogradu prisustvovalo je više od 200 visokih ličnosti iz čak 127 zemalja.
Dan mladosti poklapao se inače i sa njemačkom desantom na Drvar 25. maja 1944. godine, kada je Tito je uspio da se spase prilikom desanta njemačkih padobranskih jedinica.
U unutrašnjoj politici sticajem okolnosti ostavio je ustrojstvo koje se se na kraju pokazalo kao neodrživo – Ustav iz 1974. godine. Specifičan sistem konsenzusa predstavnika republika i pokrajina pokazaće se vremenom kao nerješiv problem.
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.