Mihain Lopez, rvač sa Kube uspio je da uradi nešto što nikome nije uspjelo od muškaraca u ovom sportu – da osvoji četvrtu uzastopnu zlatnu medalju.
Lopez je uspio ono što ni najvećem rvaču svih vremena legendarnom rusu Aleksandru Kareljinu nikada nije pošlo za rukom, jer je u svom četvrtom pokušaju on osvojio samo srebro, dok je Kubanac došao do zlata.
Lopez je u finalu pobijedio Jakoba Kadžalu bez izgubljenog poena. To mu je treće uzastopno zlato do kojeg je došao ne dozvoljavajući rivalima ni jedan jedini poen, a samo je na prvim igrama u Pekingu ispustio tri.
“Div sa Heradure”, kako zovu ovog majstora u grčko-rimskom stilu rvanja, je postao poznat po tome što je svoje protivnike podizao na rame i bacao ih kao da su najobičnije igračke, što je samo po sebi nevjerovatno jer je prva dva zlata osvojio u kategorijama do 120 kilograma, a u Riju i Tokiju se takmičio u kategoriji do 130 kilograma.
Porijeklo njegove ogromne snage vodi korijene još iz djetinjstva kada je kao mali nosio teške kutije sa voćem i domaće životinje preko ramena.
Jedan trener je to primijetio pa je krenuo da se bavi boksom, a drugi ga je ohrabrio da se bavi rvanjem koje je toliko zavolio da nije odustao ni kada je doživio dvostruki prelom noge 2008. godine.
Stekao je ogromnu popularnost u svojoj zemlji da se vjerovalo da je samo pokojni Fidel Kastro bio popularniji od njega.
Zlatnu medalju na Olimpijskim igrama u Riju posvetio je upravo Kastru, a spomenuo je “velikog komandatanta” i tokom boravka u Tokiju.
Mnoge zemlje su pokušale da ga privole da nastupa za njih nudeći mu nevjerovatne uslove, ali je Lopez ostao vjeran Kubi i svom narodu. Tako je stao uz rame bokserskim legendama Teofilu Stivensonu i Feliksu Savonu koji su odbijali da postanu profesionalci da bi svojoj zemlji donosili medalje.
Mihain Lopez je u Tokiju nosio zastavu na otvaranju, a mnogi se nadaju da će ga gledati i u Parizu za tri godine kada će imati punih 41 godinu.
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.