Talibani kažu da će upravljati Avganistanom prema islamskom kodeksu poznatom kao šerijat. Ova militantna grupa proglasila je pobjedu i uspostavila vlast u Avganistanu nakon zauzimanja glavnog grada Kabula, okončavši time skoro dvije decenije prisustva koalicije predvođene Amerikom u zemlji.
Koje su poruke talibana?
Na prvim konferencijama za novinare poslije preuzimanja kontrole, talibanski portparol rekao je da će pitanja kao što su mediji i ženska prava biti poštovana “u okviru islamskog zakona”, ali grupa još nije objelodanila detalje šta će to značiti u praksi.
Dobitnica Nobelove nagrade za mir Malala Jusufzai – koju su talibani teško ranili kad je imala 15 godina zato što se zalagala za obrazovanje djevojčica u Pakistanu – upozorila je da bi talibansko tumačenje šerijatskog zakona moglo da bude katastrofalno po bezbjednost žena i djevojaka u zemlji.
– Imala sam priliku da razgovaram sa nekoliko aktivistkinja u Avganistanu, među kojima su i aktivistkinje za prava žena, i one su sve zabrinute jer ne znaju kako će njihovi životi izgledati – rekla je ona za BBC.
– Mnoge od njih se sjećaju šta se dešavalo 1996-2001. i duboko su zabrinute za svoju bezbjednost, svoja prava, svoju zaštitu i svoj pristup školovanju – rekla je aktivistkinja.
Talibani su poznati po strogom tumačenju Šerijata kao što su javna pogubljenja osuđenih ubica i preljubnika.
– Pod vlašću talibana, biti žena je jednako smrti, one dišu, ali su mrtve – kaže ona.
Šerijat je potekao iz Kurana, svete knjige Islama, i iz suna i hadisa – djela i propovijedi proroka Muhameda. Kad do odgovora ne može da se dođe direktno iz njih, vjerski učenjaci mogu da donesu vlastitu odluku kao smjernicu u vezi sa nekom određenom temom ili pitanjem.
Šerijat bukvalno znači “jasna, utabana staza do vode”. Šerijatsko pravo služi kao životni kodeks kog treba da se pridržavaju svi muslimani, kao što su molitve, post i donacije siromašnima.
Njegov cilj je da pomogne muslimanima da bolje shvate kako da vode svaki vid svog života prema božoj volji. Šta to znači u praksi?
Šerijatsko pravo propisuje da se muškarci i žene oblače skromno, mada zemlje variraju u tumačenju. Šerijat može da utiče na svaki vid svakodnevnog života muslimana. Na primjer, musliman koji ne zna šta da radi ako ga kolege pozovu u kafić posle posla može da se obrati šerijatskom učenjaku za savjet da bi bio siguran da će se ponašati u skladu sa pravnim okvirima svoje vjere.
Druge oblasti svakodnevnog života u kojima bi muslimani mogli da potraže savet šerijata podrazumijevaju porodični zakon, finansije i poslovanje.
Šerijatsko pravo dijeli krivična dela na dvije opšte kategorije: zločini “hudud”, koji su teški zločini sa unapijred određenim kaznama, i zločini “tazir”, kod kojih je kazna prepuštena odluci sudije. U hudud spada krađa, koja može da se kazni odsijecanjem prestupnikove ruke, i preljuba, za koje mogu da se izreknu i strože kazne. Postoje mnogobrojne zaštite i zahtjevan teret dokazivanja u primjeni kazni za hudud.
Neke muslimanske zemlje primjenjuju ili sprovode takve kazne za zločine hududa, a ankete pokazuje da stavovi muslimana prema surovim kaznama za takve prekršaje variraju.
Kako se izriču presude?
Kao i u svakom drugom pravosudnom sistemu, šerijat je složen, a njegova praksa se u potpunosti oslanja na kvalitet i obučenost stručnjaka. Islamski pravnici izdaju smjernice i presude. Smernica koja se smatra zvaničnim pravnom presudom zove sa fatva. Postoji pet različitih škola šerijatskog prava koje se razlikuju po tome koliko doslovno tumače tekst iz kog je šerijatsko pravo poteklo.
U periodu ranije vladavine talibana, postojao je spisak od 29 pravila koje su nametnuli ženama.
- Potpuna zabrana rada van kuće. U nekim kabulskim bolnicama moglo je da radi samo nekoliko ženskih ljekara i medicinskih sestara. Sve druge profesije bile su rezervisane za muškarce.
- Potpuna zabrana aktivnosti za žene izvan kuće, osim ako ih ne prati mahram, bliski muški rođak, poput oca, brata ili muža.
- Zabrana poslovanja sa muškim trgovcima.
- Žene nisu smejli da liječe muški ljekari.
- Ženama je zabranjeno školovanje u školama, univerzitetima ili bilo kojoj drugoj obrazovnoj ustanovi.
- Žene su morale da nose burke, dugačke velove koji ih prekrivaju od glave do pete.
- Žene koje nisu odijevene prema talibanskim pravilima ili koje nemaju pratnju mahrama bile su bičevane, tučene i vrijeđane.
- Ako im gležnjevi nisu bili pokriveni, bile su kažnjene udarcima u javnosti.
- Javno kamenovanje bila je kazna za žene optužene za seksualne odnose van braka.
- Zabranjena je upotreba kozmetike. Mnogim ženama sa lakiranim noktima su odsječeni prsti.
- Žene nisu smjele da govore ili se rukuju sa muškarcima osim mahrama.
- Žene nisu smjele glasno da se smiju.
- Žene nisu smjele da nose potpetice, jer muškarac ne bi trebalo da čuje ženske korake.
- Žene nisu smjele da putuju taksijem bez mahrama.
- Ženama je zabranjeno da prisustvuju na radiju, televiziji ili javnim skupovima bilo koje vrste.
- Ženama je zabranjeno da se bave sportom ili uđu u sportski centar ili klub.
- Ženama je zabranjeno da voze bicikl ili motor, čak i sa svojim mahramama.
- Žene nisu smele da nose odjeću jarkih boja, odnosno, kako su to talibani nazivali, “seksualno privlačne boje”.
- Ženama je zabranjeno okupljanje u svečanim prilikama kao što je Bajram ili u rekreativne svrhe.
- Ženama je zabranjeno da peru veš na rijeci ili na javnim mjestima.
- Promijenjeni su nazivi svih mjesta koja su uključivala riječ “žene”. Na primjer, “ženski vrt“ je preimenovan u “proljetni vrt“.
- Žene nisu smjele da se pojavljuju na balkonima svojih kuća.
- Obavezno je bilo farbanje svih prozora, tako da žene nisu mogle da vide van svojih kuća.
- Krojačima je zabranjeno da uzimaju ženske mjere ili šiju žensku odjeću.
- Ženama je zabranjena upotreba javnih toaleta.
- Žene i muškarci nisu smjeli da putuju istim autobusom.
- Žene nisu smjele da nose pantalone, čak ni ispod burke.
- Zabranjeno je fotografisanje ili snimanje žena.
- Zabranjeno je štampanje fotografija žena u novinama ili knjigama.
Ag
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.