Neku vrstu patologije govora ima 70 odsto djece u Srbiji, više od trećine koja imaju između tri i četiri godine, ne priča. U tom uzrastu sve je veći procenat najmlađih sa poremećajem ponašanja iz autističnog spektra.
U dijalogu sa roditeljima djeca u proseku provedu pet minuta nedjeljno. Sve ovo je strašni bilans života sa tehnologijom i „novim normalnostima“.
Šta se događa sa djetetom koje ne progovori na vrijeme, ne može da komunicira, da izrazi svoje želje i osjećanja? Teškoće nosi u vrtić, školu, ima problem sa čitanjem, pisanjem, ne može da se socijalizuje. U većini slučajeva ova djeca imaju neadekvatne emocionalne reakcije, hiperaktivna su, agresivna ili autoagresivna.
Zašto djeca ne govore
Prof. dr Mirjana Sovilj, direktor Instituta za eksperimentalnu fonetiku i patologiju govora kaže da je nerazvijanje govora uslovilo više faktora, ali je najviše uticala moderna tehnologija. Ona jeste u funkciji ljudskog razvoja, ali nije za svakoga, u bilo koje vrijeme. Tablet i mobilni telefon su na bebinim kolicima, krevetiću, na stolu u vreme obroka.
– U anamnezi naše djece koja imaju problem u progovaranju i govoru, stoji da su prosječno pet do šest sati dnevno ispred nekog digitalnog uređaja. Pogledajte trenutak kada majka hrani dijete, a tablet je ispred njega. Dijete treba da vidi tanjir sa svojom hranom, treba samo da pokuša da napravi pokret donošenja do usta, svega je toga lišeno. U pasivi je, ne vidi hranu, ne priprema digestivni trakt njenim gledanjem, a proces varenja se priprema prije prvog zalogaja, kod njih je to sve poništeno – upozorava dr Sovilj.
Ona dodaje da je nepripremljen sistem organa za varenje uvučen u virtuelnu stvarnost, što dovodi do raznih metaboličkih oštećenja, narušava se ravnoteža korisnih bakterija koje treba da se nađu u digestivnom traktu. Kada majka progovori, dijete se trgne, proguta, ali nije svjesno žvakanja, ukusa, mirisa.
Tehnologija djeci oduzela ruke
Ona kaže da je izuzetno važno da beba prvo samostalno jede svojim prstićima, zatim da nauči da drži kašiku i da prinese hranu ustima. Svi ti pokreti se preskaču dok dijete ne poraste, a roditelji ne znaju da i ove radnje utiču na razvoj govora.
– Šaka i jezik zauzimaju najveći prostor u našoj neuralnoj mreži, takozvana Penfildova šema je odavno poznata, ta koordinacija ustvari je jedan ogroman fundament za naš dalji razvoj kao homo sapijensa. Dijete danas skroluje, koristi jedan prstić, sve drugo je preskočilo. Da ne govorim o konstruktivnim, didaktičkim igračkama, gdje treba da upotrebi svih 10 prstića, jer su šaka i prsti u dubokoj korelaciji sa jezikom – kaže ona.
Doktorka Sovilj dodaje da se djeci danas melje hrana, jer je, kako kaže, to komfornije za majku, brže nahrani. Ali roditelji bi trebalo da budu svjesni da, ako se u tom uzrastu ne posvete djetetu, jer nemaju vremena, kasnije će morati da posvete dugi niz godina da isprave greške koje su napravili na početku.
Kako znati da nešto nije u redu
Da sa komunikacijom djeteta nešto nije u redu roditelji mogu da detektuju prije prve godine, zato što komunikacija nije samo riječ, ona se između majke i djeteta razvija mnogo ranije, u prenatalnom periodu. Veoma rano je moguće uočiti da li je sa djetetom sve u redu.
– Roditelji vrlo rano mogu da vide da nema kontakta očima, da dijete nema razvijenu fazu gukanja, plač mu je monoton, pa majka ne može da prepozna šta je u pitanju, da li je mokro, gladno ili ga nešto boli, da je dijete uznemireno do tog nivoa da plače neutješno i danju i noću. To su ekstremni slučajevi, ali su sve pokazatelji. Dijete nema takozvani babling, tepanje i prve socijalizovane riječi u prvoj godini – kaže dr Sovilj.
Šaka i prsti su u dubokoj korelaciji sa jezikom, zato djeci prije nego što progorore ne bi trebalo davati ovakve uređaje
Ona dodaje da stručnjaci iz različitih škola, odnosno pravaca prave dodatnu pometnju o tome kako dijete treba da se razvija, zato što razvoj govora ide paralelno sa senzomotornim razvojem, ali da je jedno sigurno, dijete bi trebalo da počne da komunicira sa godinu do godinu i po dana, a u trećoj godini mora da ima razvijenu funkcionalnu osnovu govora, da započne dijalog, postavlja pitanja, daje odgovore, da zna pjesmice.
– Stručnjaci uglavnom kažu, progovoriće, ne brinite, vidite kako je napredno, čak i defektolozi ne brinu do četvrte godine. Onda se majka upućuje da porazgovara sa psihologom, jer „nema pravi uvid u stanje djeteta“. To su velike obmane. To su stavovi ravni zločinu, jer, vjerujte mi, 90 odsto roditelja koji dođu u našu instituciju nam u anamnezi kažu da su već u trećem mjesecu primetili signale o kojima sam govorila, a da ni pedijatar, ni drugi stručnjaci to nisu registrovali, prihvatili, svi su se povlačili i čekali – kaže ona.
Pet minuta razgovora nedeljno
Naša sagovornica ističe da sve što je komunkacija počinje u prenatalnom periodu, ako tu dođe do pomjeranja, od transgeneracijskog uticaja našeg roda kroz genetiku razvoja tokom trudnoće, ali i kasnije kada prva riječ treba da bude socijalizovana, sigurno će biti problema.
– Neće svako dijete koje ima poremećaj govora ući u nasilno ponašanje. Istraživali smo dugi niz godina ponašanje djeteta u utrobi majke, kako njen glas utiče na njegovo ponašanje, ali i okolina. U tom periodu ponašanje okoline i ponašanje majke daju uporišne kamenčiće, oslonac, naš temelj, kako ćemo se ponašati tokom cijelog života. Neurotična majka, frustrirana, koja ima kratak fitilj, rađa takvo dijete – objašnjava sagovornica.
Dr Sovilj kaže da u razvijenim zemljama sveta djeca u dijalogu sa roditeljima provedu pet minuta nedeljno. Ne u kvalitetnom, već u bilo kakvom dijalogu. Roditelj se pretvorio u prevoznika djeteta od sekcije do sporta.
Naša sagovornica podsjeća da ne komuniciramo samo riječima i očima, već i kroz našu energiju. Na polju ovih saznanja Institut za eksperimentalnu fonetiku i patologiju govora radio je istraživanja o tome kako molitva i dječija pesmica utiču na energetsko stanje osobe, sa stručnjacima Ruske akademije nauka i Ukrajinskim univerzitetom.
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.