Prije nego je postao boljševik i monstruozni tiranin, sovjetski vođa Josif Visarionovič Džugašvili Staljin (1878-1953.) bio je pjesnik koji je na svom materinjem gruzijskom jeziku pisao domoljubne i nježne romantične pjesme, ali je volio da ostavlja “tragove” po knjigama koje je čitao.
Čini se da ga je ljubav prema knjigama držala cijeli život jer posjedovao biblioteku s oko 25 000 knjiga, časopisa, rukopisa i pamfleta za koju se saznalo tek krajem 1980-ih kad su tokom Perestrojke otvoreni arhivi iz Staljinovog doba.
Staljinova biblioteka nalazila se u Kuntsevu blizu Moskve. Biblioteka je prema pričama svjedoka bila jedina ugodna prostorija u kući. Imala je četiri velike i duboke police za knjige. Kako je Staljinova zbirka bila toliko velika, mnoge knjige bile su pohranjene u zasebnoj zgradi i donošene mu prema potrebi.
Sovjetski diktator svom je osoblju naredio da klasifikuje knjige pa su one raspoređene u više od 40 kategorija: od filozofije i psihologije do sindikata, umjetničke kritike i lijepe književnosti. Od lijepe književnosti najviše je volio Balzaka i Servantesa i Šekspirove drame. Staljin je imao i svoj privatni bioskop, uživao je u vesternima i čitao filmske scenarije, često je zahtjevao da vidi pisce i reditelje kako bi im prigovorio o političkoj neadekvatnosti njihovog rada prije snimanja bilo kakvog filma.
Nije bio pažljiv i uredan bibliofil, nego je ostavljao masne tragove svojih prstiju za što se saznalo kad je Maksimu Gorkom vratio neke od pozajmljenih knjiga. Upravo su ti masni tragovi nadahnuli pjesmu Osipa Mandeljštama o “debelim prstima”, “kremaljskog planinara” s “brkovima pacova” što je pjesniku osiguralo smrt u Gulagu.
Kao svemoćni vladar, Staljin je bio je zastrašujuće arbitraran u svom ophođenju prema piscima: nagađa se da je odgovoran za smrt Maksima Gorkog i samoubistvo Vladimira Majakovskog. No, s druge strane branio je od progona antikomuniste poput Mihaila Bulgakova i Borisa Pasternaka, kojega je zaštitio od progona riječima: “Pustite toga stanovnika oblaka na miru”.
Staljin je u knjigama često crvenom, plavom i zelenom olovkom ispisivao izraze prezira ili neslaganja: “ha ha”, “besmislica”, “glupost”, “smeće”, “budala”, “gadovi”, “ološ”, “svinja”, “lažljivac”, “podlac” i druge nešto prostije riječi. Ipak, u Lenjinovim knjigama, koje je najčešće čitao, nije ostavio tragove neslaganja ili kritike.
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.