Ono što je za Ameriku Fort Noks u kojem se čuva državno blago, to je za Rusiju glavni trezor Centralne banke Ruske Federacije. To je jedan od najbolje čuvanih sefova na svijetu, koji ne mogu da probiju ni najsavremenije balističke rakete.
Prije nego što je izgrađen trezor, Rusi su 80-ih godina izgradili i zgradu Centralne banke u Moskvi. Smještena je preko puta Kremlja i predstavlja arhitektonsku cjelinu političkog, turističkog i ekonomskog središta Moskve.
U ovoj atraktivnoj zgradi u staklu, s visokim i osvjetljenim atrijumom, glavni dio je trezor koji je smješten pod zemlju i tu nije bilo mjesta za improvizaciju. Izrađen je od tako guste armirane rešetke da je čak i rijetki beton jedva prolazio kroz mrežu gvozdenih šipki.
Osim toga, u betonsku masu se dodavala fibra, čelični opiljci u strogo normiranoj količini, tako da to i nije bio čist beton nego sloj betona i čelika. Prostorije trezora su se radile kao kutija u kutiji, sa duplim zidovima i međuspratnim pločama, između kojih je uključeno lasersko nadgledanje.
Bio je veliki izazov napraviti uske hodnike od po 70-ak centimetara širine i ogromne dužine i visine. Trezori imaju tri stepena najsavremenije elektronske zaštite, pa ih to, uz fizičku zaštitu i trezorska vrata kao ona u američkim filmovima, čini apsolutno neosvojivim. Interesantno je da su se neki najosjetljiviji dijelovi projekta, kao što je recimo “kremljovka”, specijalna, direktna telefonska veza sa rukovodstvom zemlje, radili ručno, na papiru, u samo jednom primjerku od posebnih službi. Čak ni generalni izvođači nisu imali u uvid u njih.
Površina podzemnog trezora ove zgrade je ogromna, oko 20 000 kvadratnih metara ili kao dva fudbalska igrališta otprilike. Trezor za dijamante je veličine oko 3 000 kvadratnih metara i visine od oko pet metara. Koliko je ovo značajan objekat za Rusiju, ilustruje podatak da je u njemu smješteno i 70 specijalnih mašina. Svaka košta milione evra i služi za automatsku provjeru, sortiranje, uništavanje i pakovanje novčanica.
Manje je poznato da je zgradu gradila građevinska kompanija BBK, u vlasništvu braće Karić iz Srbije. Posao su dobili još u vrijeme predsjednika Borisa Jeljcina. Srpska kompanija dobila je posao u žestokoj konkurenciji sa desetinama uglednih američkih i ruskih kompanija, ali i iz zapadnoevropskih zemalja.
Konačno je Jeljcin donio odluku
– Posao ide vama, jer sam siguran da će sva povjerljiva dokumentacija za izgradnju ostati samo u našim rukama – rekao je tadašnji ruski predsjednik, iskazavši im tako bezgranično povjerenje.
Projekat je uradio beogradski arhitekta Bora Jovanović.
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.