Titov bunker u Konjicu jedna je od najčuvanijih tajni bivše Jugoslavije, a otvoren je za posjetu.
Javnost je tek 2000. godine saznala za postojanje ogromnog atomskog skloništa, jednog od najvećih ove vrste u Evropi. Za izgradnju ove tajne bilo je potrebno čak 4,6 milijardi američkih dolara kako bi se stvorio mali podzemni grad, koji je ujedno i treći najskuplji projekat u istoriji bivše države, nakon podzemne luke “Lora” u Splitu (5,6 milijardi dolara) i podzemnog aerodroma “Željava” u Bihaću koji je nažalost uništen (8,6 milijardi dolara).

Ovo zdanje građeno je u potpunoj tajnosti u periodu od 1953. do 1979. godine, a kada je napravljen, nosio je naziv “Istanbul”. Posebno je zanimljivo da je u njega u slučaju bilo kakve opasnosti, moglo da stane 350 najviših političkih i vojnih zvaničnika bivše Jugoslavije. Ideja je da bi oni u slučaju nuklearnog napada mogli da započnu novu državu.
Kako ga posjetiti?
Ovo mjesto nemoguće je pronaći na Google mapama, a da biste posjetili ovo mjesto u BiH bitno je da posjetite sajt agencije u Konjicu, te je obavezno unaprijed nazvati i zakazati turu. Ljudi u agenciji će vam takođe objasniti kako da stignete do bunkera.

Foto: Profimedia
Kako je tajna toliko dugo čuvana?
Bunker je građen na vrlo zanimljiv način. Tokom cijelog perioda gradnje radnike su iz svih dijelova Jugoslavije, osim iz grada u kom se nalazi, dovodili sa maramom preko očiju. Oni nisu znali ni gdje se tačno nalaze, ni šta tačno grade, a nakon tri mjeseca bi ih ponovo sa povezom na očima vratili svojim kućama.
Iz čega se sastoji bunker?
Prvi dio – Maskirni dio se sastoji od tri objekta: nadzorne rezidencije, objekta za uže osiguranje bivšeg predsjednika SFRJ Josipa Broza Tita i objekta u kom je trebalo biti smješteno osoblje za tehničku podršku.
Drugi dio – Iza troje metalnih vrata debljine 1,20m se nalazi tunel koji vas vodi u srce atomskog skloništa dubine 280 m i dužine 202 m. Zidovi tunela su izrađeni ručno od drveta. Cio objekat osvjetljava 6.000 neonki.
Treći dio – Posljednji dio bunkera je atomsko sklonište napravljeno u obliku potkovice. Štićeni dio objekta je podijeljen na 12 blokova. Najznačajniji su: komunikacija, Titov blok, klima, cisterne za naftu i voda, kako navodi zvanični sajt.
Sagrađeno je više od 100 soba, sale za konferencije, operativni centri… Radio bi i kao centar vojnih operacija (skloništa za Štab vrhovne komande).
Koliko bi Tito i njegovi najbliži ljudi mogli dugo da žive u njemu?
U slučaju bilo kakvog napada oni bi u njemu trebalo da provedu šest mjeseci. Upravo zato je takva gradnja osmišljena, a grad Konjic nije slučajno izabran kao lokacija. Bunker je izgrađen u blizini rijeke Neretve, te bi im tako bio omogućen dotok vode. A, ako pogledamo mapu bivše Jugoslavije, Konjic je smješten u samoj sredini zemlje, te bi svi ljudi mogli lako do njega doći.
Ovdje se nalazila i Fabrika municije, dok se oko Konjica nalaze planine koje bi uspjele sačuvaju od atomskog udara, a i dan danas bi moglo za iste svrhe da se iskoristi.
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.











