Život Bore Đorđevića uvijek je bio zanimljiv jer je doživljavao ronkenrol, dosta nastupao, ženio se tri puta i kroz stihove pjesama izražavao sve što mu je na duši.
Kako kaže, rodni Čačak ga je oblikovao, a onda se u Beogradu nadogradio.
– Čačak me formirao, a Beograd je bio san. Čačak mi je stanje duha, mi se šalimo na jedan specifičan način, malo jedan surov humor. Škola i mama nisu uspjele da me smire, ali me je posljednja supruga ukrotila. Mama je bila profesor srpskog i ruskog, ona je bila i glumica amater, pa sam puno čitao kao klinac. Čak sam progorio jorgan jer sam lampu podvukao pod njega kako bih do kasno čitao – istakao je on, pa dodao:
– Tata je bio strog i bunio se na moje zanimanje, ali kasnije me je podržao kada je čuo da to ima smisla. Sluh sam od oboje naslijedio, otac je volio ozbiljnu muziku – prisjetio se Bora djetinjstva u emisiji “Dok anđeli spavaju” i otkrio da se u njegovoj glavi ništa nije promijenilo od tada.
– Srećan sam što sam živio u onim godinama gdje su bile prave vrijednosti. Poslije su počele da se gube i srećan sam što sam pri kraju puta i što neću doživjeti dekadenciju i propast koja vlada svijetom. Ja živim kao da neću da umrem, nikada ne pričam o prolaznosti vremena – istakao je pjevač.
– Smrti se ne treba plašiti i to je jedna od pesama na novom albumu. Nemam osjećaj da sam mator, tijelo me izdaje, teže hodam pa sjedam dok pjevam, ali pjevam. Ne pjevam nogama, ali sam sam duhovno i dalje u pubertetu – kroz osmijeh ističe.
Bora je otkrio i kako je nastala pjesma “Pogledaj dom svoj anđele”, koja je obilježila njegovu karijeru.
– Riječi su dolazile same. Nije to baš najpravilnija rima, ali tako je, kako je. Jako dugo je trajao proces, dugo sam je pisao da bih bio zadovoljan svakom riječi. Na svakom mjestu različito zvuči. Na jednom koncertu prišla mi je Francuskinja i rekla da nikada nije vidjela kako se ljudi istovremeno smiju i plaču. Rekao sam joj da to neće nigdje ni vidjeti niti razumjeti taj narod – kaže Bora.
O odnosu sa publikom, Đorđević je u pomenutoj emisiji emotivno pričao.
– Ne volim izraz publika, nekako mi je potcjenjivački. Više govorim da su to ljudi koji nas vole, navijaju za nas i kada ti oni daju snagu, onda mi “pojedemo” binu. Bez obzira na to pred koliko ljudi pjevamo, mi imamo isti odnos i ginemo na bini. Zato ljudi tetoviraju znak. Jedna djevojka je istetovirala moju glupu facu – kroz osmijeh kaže muzičar.
Bora sada sa trećom suprugom Dubravkom živi u Sloveniji, a njoj je posvetio i posljednji album i knjigu.
– Zajedno smo sedam godina, ona je i na omotu albuma – kaže kroz osmijeh.
Smrt čuvenog basiste “Riblje čorbe” Miše Aleksića, s kojim je bio saradnik i prijatelj, ostavila je dubok trag na Boru.
– Miša i ja smo se dogovorili da do kraja života budemo u rokenrolu, ali je on požurio. To je strašan gubitak. Često poželim da uzmem telefon da ga pozovem jer smo se uvijek konsultovali oko svega. Bez njega je teško, nema ga čak ni da ogovaramo nekog – s tugom u očima kaže pjevač.
Borina djeca, koju je dobio u prvom braku, daleko su od očiju javnosti. Iz poštovanja prema njihovoj privatnosti muzičar rijetko priča o njima.
– Spremam se da sa kumom i sinom idem na partiju kartanja, red je da sin nauči nešto pametno od mene – kaže kroz osmijeh pa dodaje:
– On živi kod Ljiga u prirodi, koristi tehnologiju koliko mu je potrebno kao što treba svako da radi. Tehnologija služi tebi, a ne ti njoj. Ako je on srećan, i ja sam. Ćerka je nastavnica i imam unuka.
Telegraf
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.