Od povratka Milorada Dodika na vlast u Republici Srpskoj, krajem februara 2006. godine, kroz institucije Srpske prodefilovao je veliki broj funkcionera koji su ostavili manji ili veći trag u javnom i političkom životu.
Neki od njih imali su jako značajne uloge, bili na visokim funkcijama i vukli poteze po kojima su ostali upamćeni, a potom potpuno nestali sa političke scene i iz javnog života. Prisjetićemo se samo nekih.
Rajko Ubiparip – ministar privrede, energetike i razvoja u Vladi Milorada Dodika formiranoj nakon izbora 2006. godine prvi je ministar u Srpskoj koji je podnio ostavku. Na funkciji ministra naslijedio je svog političkog mentora i potonjeg predsjednika Srpske, nažalost pokojnog Milana Jelića i bio je ministar do aprila 2008. godine kada je podnio ostavku iz “ličnih razloga”. Za njim se nije podigla prevelika prašina, a u medijima se kasnije moglo pročitati da je ostavku podnio zbog sada već zaboravljene afere “Čez”. Živi i radi u Beogradu.
Rade Ristović – ministar rada i boračko-invalidske zaštite postao je u martu 2008. godine kada je PDP napustio koaliciju sa SNSD-om. On je na toj funkciji zamijenio PDP-ovog Boška Tomića koji je kasnije prešao u SNSD i trenutno je savjetnik srpskog člana Predsjedništva BiH Milorad Dodika. Ristović je kasnije bio direktor Agencije za šume RS, a nakon što je ta novoformirana institucija ugašena, Ristović je imenovan za direktora Zavoda za udžbenike i nastavna sredstva RS. Po isteku direktorskog mandata, ostao je da radi u Zavodu, a nedavno je imenovan za zamjenika direktora Agencije za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije BiH. Sudeći po njegovim sposobnostima i dosadašnjim rezultatima, korupcija nema razloga za strah.
Proko Dragosavljević – ministar porodice, omladine i sporta u Vladi u kojoj je bio i Rajko Ubiparip. Mnogi su zaboravili i danas to zvuči iznenađujuće, ali Dragosavljević je na funkciji ministra naslijedio aktuelnog predsjednika PDP-a Branislava Borenovića. Proko uživa u penziji, a umjesto njega, politikom se, ali kao funkcioner Ujedinjene Srpske, aktivno bavi njegov bivši vozač Miloš Budić koji je u međuvremenu avanzovao do naučnog zvanja magistra i funkcije predsjednika Skupštine opštine Srbac. Prokin mandat će upamtiti brojni klubovi, jer se njegovo ministrovanje poklopilo sa prodajom Telekoma Srpske i arčenjem para na sve moguće strane u čemu nimalo nije zaostajalo ni ministarstvo porodice, omladine i sporta.
Goran Kljajčin – bivši direktor Fonda zdravstvenog osiguranja RS jedan je od kadrova srbačkog SNSD-a koji je svojevremeno vedrio i oblačio institucijama Srpske. Kljajčin je na čelu FZO RS bio od 2006. do kraja 2012. godine kada je podnio ostavku, a FZO ostavio u dugu od skoro 350 miliona maraka. Posljednji puta je u javnosti pojavio dvije godine kasnije kada je uputio otvoreno pismo tadašnjem uredniku svih izdanja dnevnog lista “Blic” u kojem je tadašnjeg urednika banjalučkog izdanja ovih novena – “Euroblic” – Anđelka Kozomaru optužio da ga ucjenjuje. Kljajčin se poslije toga potpuno povukao iz javnog i političkog života i uživa u nekretninama koje posjeduje u cijeloj regiji.
Neđo Ilić – bio je generalni direktor “Šuma Republike Srpske” od 2006. do 2010. godine. Nakon toga se preselio u fotelju pomoćnika ministra za šumarstvo i lovstvo u kojoj je bio do 2012. godine kada je smijenjen, a vrlo brzo nakon toga i priveden na informativni razgovor. Nezahvalno je govoriti da li tužioci nisu znali ili nisu htjeli da istragu vode kako treba, ali proces koji je vođen okončan je njegovim oslobađanjem od bilo kakve odgovornosti. Mora se priznati da se ni prije, ni poslije njega nije pojavio generalni direktor “Šuma RS” koji je potpuno suvereno kontrolisao to preduzeće, ali i cjelokupnu oblast šumarstva. Poslije smjene sa mjesta pomoćnika ministra, Ilić je nestao iz političkog života, što ne važi za njegovog sina Sašu koji je predsjednik srbačkog DNS-a. Ilić junior je jedan od najglasnijih kritičara SNSD-a i ne obazire se na to da je njegov otac zahvaljajući toj stranci bio na navedenim funkcijama i sve su prilike, stekao kapital za kupovinu motela Ćubić u Srpcu od koga danas živi. Ilić je ostao poznat po fanatičnom ulaganju sredstava u nižerazredni fudbalski klub Crvena zemlja iz Nove Vesi koji je poslije njegovog odlaska iz politike potpuno ugašen.
Željko Kovačević – bio je ministar industrije, energetike i rudarstva od 2010. do 2014. godine, prvo u Vladi Aleksandra Džombića, a potom i u prvoj Vladi Željke Cvijanović. Poslije dvogodišnje funkcionerske pauze u martu 2016. godine imenovan je za direktora Elektroprivrede RS i na toj funkciji je bio do aprila 2018. godine kada je na zahtjev Vlade Srpske podnio ostavku. Od tada nije ni na kakvoj javnoj funkciji, a u posljednje vrijeme se dovodi u vezu sa nezakonitim raskidom ugovora o koncesiji sa slovenačkom firmom “Vijadukt” zbog čega Vlada Srpske ovoj firmi mora da plati 90 miliona maraka. Sve su prilike da će se još čuti za Kovačevića.
Pored nabrojanih, postoji još brojna plejada raznih likova koje je za proteklih 16 godina svarila politička scena Srpske. Nažalost, rijetki su oni koji će ostati upamćeni po rezultatima, iako su predstavljani kao osobe koje će nam donijeti boljitak. Među njima svakako treba izdvojiti Borislava Bijelića, bivšeg predsjednika Komisije za reviziju privatizacije koja je neslavno završila svoj rad. Njen jedini rezultat su ružne slike hapšenja i privođenja žena iz nekadašnje Direkcije za privatizaciju koje su kasnije oslobođene bilo kakve odgovornosti. Gdje je i šta radi Borislav Bijelić – nije poznato, ali se zato zna da predstavlja paradigmu vremena u kojem živimo. Sreća njihova, pa je narod kratke pameti i brzo zaboravlja, ali na to očigledno računa armija likova poput njega i gore nabrojanih. Isto kao i prvi direktor IRB-a RS i kasniji direktor beogradskih firmi Jasminko Jotić, potom bivši premijer Srpske i aktuelni milioner Srpske Dragan Mikerević, zatim bivši direktor Puteva RS i sadašnji pilot lakih aviona Mladen Lazendić, pa dugogodišnji funkcioner SP-a, pa SNSD-a, pa PDP 1990 i direktor Republičke uprave za geodetske i imovinsko pravne poslove Tihomir Gligorić i brojni drugi malo manje poznati funkcioneri koji su sigurni da ih niko nikada neće pitati za prvi milion.
Darko Momić
Stavovi izneseni u kolumnama objavljenim na portalu SrpskaCafe.com pripadaju autorima i ne odražavaju stav redakcije.
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.