Još jedna kćerka saopštila je majci da napušta Bosnu i Hercegovinu, zemlju u u kojoj je rođena i odrasla, te da svoj život nastavlja u Njemačkoj.
– Moja kćerka je otišla u Njemačku. Rekla je, mama, ja sebe ne vidim ovdje, u Bosni i Hercegovini. Završila sam školu i želim da idem, želim bolji život – ispričala je za portal Una Senka Kulagić.
Kaže da, iako ona sama ima privatni biznis, salon ljepote u centru Sarajeva koji odlično radi, njena jedinica Amila nije sebe vidjela u Sarajevu i BiH.
– Teško mi je. Najviše mi nedostaje naveče kad svi dođemo kući s posla da prepričavamo događaje od tog dana, da se smijemo, savjetujemo. Ocu posebno nedostaje, on je zove po nekoliko puta na dan, svaki put kad dođe i ode, on se razboli od tuge, ali šutimo, jer znamo da joj je tamo, ipak, bolje. Uređen sistem, sve se zna, može napredovati – priča Senka.
Dodaje kako se, i pored svega, brine da li je njena kćerka dovoljno spavala, jela, je li tužna, a ne govori.
– Koliko god da mi je teško, ja sam srećna zbog nje, jer je izabrala svoj put i nada se uspjehu – objašnjava Senka kroz sjetan osmijeh.
Za osam godina otišlo pola miliona ljudi
Njena ćerka nije jedina koja nije vidjela svoj život na našim prostorima, naprotiv. Bosnu i Hercegovinu je u periodu od 2013. do 2021. godine napustilo skoro pola miliona stanovnika, podaci su Fonda za povratak u BiH. Samo u prošloj godini njih 170.000 se otisnulo u “bijeli svijet”.
Nije samo BiH suočena sa ovim problemom. Stručnjaci nisu optimistični kada je u pitanju cijeli Zapadni Balkan ali i Jugoistočna Evropa, jer prema podacima koje oni imaju i prikupljaju, migracije opasno uzimaju danak.
Zavodi za statistiku entiteta, a ni države, nažalost, nemaju podatke koliko je stanovnika otišlo iz Bosne i Hercegovine, a u Agenciji za statistiku BiH portalu UNA su kazali da oni evidenciju odlaska stanovništva ne vode, te da imaju podatke samo o rođenim i umrlim u BiH.
Sandri iz Modriče sin dobio diplomu električara i otišao u Njemačku
Sandra Jović iz Modriče još jedna je u nizu majki koje su na put u Evropu ispratile djecu.
– Teško mi je, mislim kako mu je tamo, bezobzira što se on javlja stalno i što me uvjerava da je sve uredu. On se sam prijavio još na zadnjoj godini Elektrotehničke škole. Završio je za električara – kaže Sandra za portal Una.
Priča da joj je utjeha to što je stariji sin s njom i mužem u Modriči, gdje radi kao vatrogasac.
– Mlađi je otišao prije skoro dvije godine. Teško mi je, ostala sam ga željna, bezobzira, što znam da ima bolji posao, bolju budućnost. Teško mi je jer je prvi put, kad je otišao, došao tek nakon osam mjeseci. I kad je krenuo to je preteško, treba to preživjeti – govori Sandra kroz suze.
Kaže da se boji svega, stalno razmišlja kako mu je, je li gladan, je li mu toplo, kad je zima je li mu hladno…
– Teško jeste, ali kad pogledam šta bi ovdje, gdje bi, suzdržim se. Stariji je ovdje, vatrogasac, stresan posao, kad su neki udesi, požari, tresem se, strijepim. Drugi sin opet radi lakši posao, i na boljem je mjestu – priča Sandra.
“Uvijek smo davali stanovništvo”
Da je situacija zabrinjavajuća slažu se i demografi jer podaci koje imaju nisu obećavajući kada je u pitanju stanovništvo u BiH, ali i na cijelom Balkanu.
Kažu, ljudi odlaze i to ne samo mlada populacija, nego je sve veći broj ljudi u pedesetim i šezdesetim godinama koji se odlučuju na taj korak. Ljudi ostavljaju dobre i sigurne poslove kako bi otišli. Razloga je mnogo, ali najvažniji i najčešći je onaj ekonomske prirode.
Aleksandar Majić, univerzitetski profesor i potpredsjednik Centra za demografska istraživanja (CDI) za portal UNA objašnjava da, gledano istorijski, prostor BiH i regije, tokom 20. vijeka je bio izrazito migraciono područje.
– Uvijek smo davali stanovništvo. Prvi migracioni talasi bili su prekookeanski, a nakon Drugog svjetskog rata emigriralo se prema Zapadnoj Evropi – objašnjava Majić.
Dodaje da su u Centru za demografska istraživanja proveli nekoliko opsežnih studija i utvrdili da više faktora utiče na odlazak stanovništva, posebno mladog.
– Prije svega, to su ekonomski faktori. Naravno ljudi traže bolju zaradu, bolji posao, napredovanje u karijeri. To je osnovni razlog zašto ljudi napuštaju. Međutim, postoje i neki drugi faktori, a prije svega, to je i nestabilna politička situacija i nesigurnost u budućnost. U nekim teorijama migracija kaže da emigriraju dvadesetogodišnjaci i mlađi tridesetogodišnjaci. Međutim, ono što smo mi uvidjeli na ovim prostorima, konkretno u BiH, odlaze ljudi i s 15 i sa 65 godina. Dakle, nema nekog određenog pravila. Takođe, po nekim teorijama kaže se da najviše migrira visokoobrazovani kadar, najviše je pokretljiv. Međutim, na našem primjeru vidimo da čak više migriraju niže kvalifikovani kadrovi, posebno ljudi iz sfere, zanatstva, ugostiteljstva, građevinarstva – ističe Majić.
Jednako migriraju i žene i muškarci, a sve češće odlaze cijele porodice
Kaže da teorija da su muškarci veći migranti, više “ne pije vode”, jer stručnjaci su uočili da više ne postoji neka velika razlika između odlaska muškaraca i žena. Dodaje da više odlaze samci, dakle parovi bez djece, ali u posljednje vrijeme sve više porodica odlazi u inostranstvo, što nije bio slučaj tokom 60-tih, 70-tih i 80-tih prošlog vijeka, gdje je muškarac odlazio, a porodica ostajala, pa je bio priliv novca.
Ističe da ne voli spekulirati s nezvaničnim podacima jer u BiH ne postoji registar stanovništva.
– Mnoge razvijene zemlje imaju taj registar i sad možemo spekulirati da li je nekom to u interesu. Političari će vam reći da je veći broj stanovnika nego što jeste, ali realnost je mnogo surovija. Zato i nemamo popis stanovništva i ne vjerujem da će se to uskoro desiti jer bi pokazao surovu realnost – objašnjava Majić.
Tvrdi da je i na popisu 2013. godine prenapuhan broj stanovnika.
Prema prvom poslijeratnom popisu 2013. godine, Bosna i Hercegovina ima 3,5 miliona stanovnika. To znači da se u periodu od 22 godine, broj stanovnika smanjio za 834.000.
UnaWorld
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.