Barbra Strejsend je vidjela sve u svojoj višedecenijskoj karijeri, ali kako se muzička diva prisjeća svojih početaka i godina koje su uslijedile, jedan poseban trenutak se ističe.
– Nikada ranije nisam morala da analiziram svoju muziku. Uvijek sam bila klinka iz bloka koja nije imala oca, ali je imala dobar glas – prisjeća se Strejsendova, čiji je tata preminuo od epileptičnog napada kada je ona imala svega jednu godinu:
– Voljela sam da pjevam u svom hodniku u Bruklinu jer je imao visok plafon, tako da bi odjeknuo kada bih pjevala. Uopšte nisam slušala muziku.
Tek sa 16 je počela da sluša džez albume, a posebno je voljela Bili Holidej i Džonija Matisa, ali tada svakako nije bila zainteresovana da i sama postane pjevačica, već se fokusirala na glumu. Nakon što je sa 14 godina vidjela “Dnevnik Ane Frank”, Strejsendova je počela da pohađa profesionalne časove glume.
– Gluma je bila moj život, moja ambicija, moj san – vjerovala je ona, dok su prijatelji oko nje više prepoznavali veličinu, dubinu i lepotu njenog pevačkog glasa, čemu se vremenom prepustila do meteorskog uspona kasnih 1960-ih, nakon istorijskog dvogodišnjeg angažmana u Bon Soir-u, malom klubu u kvartu Grinič Vilidž u Njujorku.
U toj fazi svoje karijere, Strejsandova je išla protiv aktuelnih trendova u muzici, ali se usprotivila i konvencionalnim predstavama o ženskoj ljepoti u eri kada je malo ko to činio. Razmišljajući o svom životu tokom intervjua koji je dala za “The Guardian”, megazvijezda koja trenutno ima 80 godina, prisjetila se da su crteži njenog prijatelja – ilustratora i umjetnika Boba Šulenberga – zapravo bili ti koji su je osvijestili o tome šta je lijepo na njenom licu, a čega nije bila svjesna ranije.
Negdje u to vrijeme i glavni igrači u muzičkoj i filmskoj industriji primijetili su Strejsendin talenat, ljepotu i samopouzdanje. Među njima je bila i Dajanu Vrilend, čuvena modna urednica koja je vodila časopis “Vog” od 1963. do 1971. godine, koja je Strejsendovu stavila na naslovnicu u martu 1966. godine, fokusirajući noseću fotografiju na istaknuti nos pjevačice.
Barbra Strejsend se sjeća da je to bio prelomni trenutak u kojima su mnoge žene promijenile sliku o sebi zahvaljujući tom izdanju modnog časopisa.
– Bila sam oduševljen zbog toga! – rekla je Strejsendova.
Ipak, ni taj momenat nije prošao bez kritičara.
– Zvali su me raznim pogrdnim imenima. Jedan kritičar je uporedio moj bočni profil sa mravojedovim, a drugi je rekao da izgledam kao egipatska kraljica Nefertiti. Mislila sam, “Zaista? Možda sam oboje!
Zvijezda se svakako posljednja smijala prevaziđenim kritikama koje je pretrpila kao mlada umjetnica, postavši jedna od najuspješnijih pjevačica 20. veka.
Tokom intervjua za Tunajt Šou prošle godine, Strejsendova je otkrila još poneke situacije u kojima su ljudi pokušavali da je promijene u nešto drugo kada je počela da se bavi muzikom – uključujući i davanje drugog umjetničkog imena.
– Ljudi su željeli da se zovem Barbra Sends – rekla je tada Džimiju Felonu.
– Pomislila sam – Šta? Ne. Strejsend je moje ime. Ne želim da ga mijenjam.
Na nju su vršeni pritisci i sa drugim neželjenim prijedlozima, pa se tako prisjeća i prve ploče.
– Željeli su da svoju prvu ploču nazovem “Slatka i drska” – rekla je ona.
– A ja nisam ni previše slatka ni previše drska.
Telegraf
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.