Član Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH iz Republike Srpske Anđelina Ošap Gaćanović naglasila je da je vlasnik Čajničkog jevanđelja Srpska pravoslavna crkva (SPC), a ne BiH i da ovo dobro pripada isključivo SPC i pravoslavnim vjernicima.
Gaćanovićeva je izjavila Srni da su hrvatski i bošnjački članovi ove komisije neosnovano i lažno optužili SPC, insinuirajući “otimačinu” vrijednog srpskog srednjovjekovnog rukopisa – Čajničkog jevanđelja.
-Tobože zabrinuti bošnjački i hrvatski članovi Komisije i pojedini kvazi naučnici iz Sarajeva, isfabrikovali su aferu “otimačine” Čajničkog jevanđelja, iako su u stvari oni nosioci stvarne i orkestrirane otimačine srpskog kulturnog blaga i identiteta u BiH. Više od nekoliko decenija traje ideološki napad na kulturno i duhovno blago SPC i identitet njenih vjernika, a u ove aktivnosti uključene su brojne nevladine organizacije, naučni i akademski krugovi u Sarajevu, ali nažalost u ovome im pomažu i neke institucije na nivou BiH, kao što je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, a često i neki predstavnici međunarodne zajednice u BiH – naglasila je Gaćanovićeva.
Ona je pojasnila da odluka Komisije o izdvajanju Čajničkog jevanđelja iz 2013. godine iz sveobuhvatne odluke o zaštiti Crkve Presvete Bogorodice u Čajniču sa pokretnim dobrima iz 2007. godine, nije donesena u skladu sa zakonom i procedurama i kao takva treba da bude stavljena van snage.
Osim zakonskih neregularnosti, ova odluka nije bazirana na naučno utvrđenim činjenicama nego je identitetsko-ideološki obojena i diskriminišuća prema srpskom narodu, jer je prikazala Čajničko jevanđelje kao rukopis jeretičke crkve “bosanske”, negirajući njegov istočnohrišćanski pravoslavni liturgijski obrazac.
Gaćanovićeva je istakla da se Crkvena opština Čajniče obratila Komisiji sa zahtjevom za ukidanje nezakonite odluke Komisije iz 2013. godine, kojom je Čajničko jevanđenje deklarisano kao rukopis “bosanske provenijencije.”
-Ovo je, vjerovatno, unijelo paniku u te krugove koji otimajući srpski identitet rade na stvaranju nekog vještačkog bošnjačkog identiteta, a i zgodna je prilika da se “uberu” neki politički poeni, pa su pokrenuli kampanju fabrikovanja i širenja laži i neistina u vezi sa Čajničkim jevanđeljem – istakla je Gaćanovićeva.
Ona je naglasila da su ovakvi i slični bošnjački revizionisti, bez obzira iz kojih krugova da dolaze, najmanje pozvani da štite Čajničko jevanđelje od navodnih krađa, propadanja i izmještanja iz Čajniča.
-Čajničko jevanđelje je isključivo zahvaljući SPC i pravoslavnim vjernicima ostalo očuvano 500 godina tamo gdje je i nastalo – kroz liturgijsku upotrebu u SPC. Ako je SPC uspjela da ga odbrani od Osmanlija i fašista, uvjerena sam da će ga i ovaj put odbraniti od onih koji pokušavaju da ga otmu drugim sredstvima – poručila je Gaćanovićeva.
Napad hrvatskog i bošnjačkog člana Komisije na SPC, dodaje , predstavlja pokušaj diskreditacije SPC kao vlasnika ovog pokretnog dobra, a u službi je stvaranja mita o tzv. bosanskoj/bošnjačkoj pismenosti, koja nije srpska, i srednjovjekovnim Bošnjanima koji nisu Srbi.
-Čak i nakon brojnih pokušaja koja je bošnjačka akademska zajednica poduzela zadnjih godina s ciljem izgradnje bosanske (bošnjačke) redakcije i pismenosti, Čajničko jevanđelje ništa manje nije srpsko i ništa manje nije pisano na izvorima pravoslavlja – rekla je Gaćanovićeva.
Rukopis Čajničko jevanđelje u nauku je uveden 1900. godine na osnovu opisa cijele srpske književne zbirke iz SPC u Čajniču, u kojoj je spomenik bio integralni dio prirodno slagane cjeline vijekovima kao “rukopis srpske redakcije”, i nauka ga je cijeli vijek potvrđivala kao rukopis “srbuljske recenzije”, a što je temeljno paleografski i jezički analizirano, dokazano i u doktorskoj disertaciji Vere Jerković 1971. godine.
Srna
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.