Na današnji dan 1943. godine rođen je James Douglas Morrisson, poznatiji kao Jim Morisson – Kralj guštera. Za njega kažu da je mogao sve, osim da preživi dvadesete.
Umro je u Parizu, od posljedica kombinacije alkohola i droga, baš onako kako umiru velikani rock muzike. Iza njega je ostalo neizmjerno veliko djelo, antologijske pjesme Doorsa, knjige poezije, dokumentarni filmovi, i stotine hiljada obožavalaca širom svijeta. U čast velikana, na ovom mjestu kratko ćemo se podsjetiti lika i djela Kralja guštera.
“Svi tvrde da postoji jedan svijet. Ja tvrdim da postoje dva: jedan je moj, a drugi dijelite kako hoćete.”
Ove riječi koje savršeno ocrtavaju njegov pogled na život izgovorio je legendarni Kralj guštera.
Rođen je na današnji dan, a da nije bilo one kobne mješavine droge i alkohola uslijed koje je ispustio dušu, sad bi slavio svoj 79. rođendan.
Zbog očevog vojnog poziva njegova porodica se često selila, a jedno od tih preseljenja zauvijek će obilježiti Kralja guštera. Na putovanju kroz Novi Meksiko porodica je bila svjedok teškoj saobraćajnoj nesreći. Mali Jim gledao je tom prilikom umirućeg vozača – američkog indijanca. U zrelijoj dobi često će isticati da se duša tog čovjeka naselila u njegovo tijelo. Ovo iskustvo opisaće u pjesmi “Peace Frog”, s albuma “Morrison hotel”.
Nakon završene osnovne i srednje škole, koje je pohađao u Los Altosu (Kalifornija), Alamedi i Alexandriji (Virginija), upisao je studije režije na Univerzitetu Florida. Napustio ga je pri samom kraju, pred diplomski, jer za svoj rad nije dobio podršku profesora i kolega studenata. U januaru 1964. odlazi u južnu Kaliforniju, gdje upisuje kinematografiju na UCLA. Završiće ga do kraja, ali i tamo upoznati Ray Manzareka, budućeg klavijaturistu Doorsa. Manzarek ga je nagovorio da se upuste u osnivanje benda. kasnije će im se pridružiti John Densmore i Robby Krieger. Prvi ugovor potpisali su sa izdavačkom kućom Elektra, a prvi album Doorsima izlazi dvije godine kasnije.
Talentovanom Morissonu i ostatku benda, redovno potkovanim LSD-ijem, drogom za koju su smatrali da im otvara vrata percepcije, nije falilo inspiracije. Uslijedili su albumi “Strange Days”, “Waiting for the Sun”, “The Soft Parade”, “Morrison Hotel”, “LA Woman”, te dva live albuma. Morisson nije svirao ni jedan instrument, ali njegova harizma i napisane pjesme Doorse će uzdići do kultnog statusa. Morisson usput piše knjige poezije, pravi dokumentarne i kratke filmove. Žene su ga obožavale, ali kao najveća njegova ljubav ostaće zabilježena Pamela Susan, kojoj je posvetio svoju knjigu poezije “Divljina”.
Kad je teret slave u Americi postao prevelik Morisson se seli u Pariz. Treći juli 1971. godine bio je zadnji dan njegovog života. Sahranu je organizovao Morissonov prijatelj fotograf Alen Roney. Na posljednjem ispraćaju bilo je samo pet ljudi. Roney će kasnije tvrditi da je Morisson umro od heroinskog overdosea.
Kako to već biva kad umru slavni mladi buntovnici, zakotrljala se priča da je Morisson lažirao svoju smrt. Prvi je ovu teoriju iznio klavijaturista Doorsa Manzarek. Kad se priča uhvatila stali su se javljati svjedoci, ljudi koji su tvrdili da su Morissona sreli negdje u Africi. Naravno, to nije bila istina. Kralj guštera ležao je i još uvijek leži pod pločom na groblju Pere-Lachaise, a godišnje ga posjećuje stotine hiljada poštovalaca. Legenda o Kralju guštera, ipak, teško da će umrijeti.
Agencije
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.