Dolazi novi svjetski energetski poredak, a u globalnoj trgovini naftom dolar sve više gubi dominantnu poziciju u odnosu na “petrojuan”, objavio je “Fajnenšl tajms”.
Bivši američki predsjednik Frenklin Delano Ruzvelt se na Dan zaljubljenih 1945. godine, susreo sa saudijskim kraljem Abdul Azizom Ibn Saudom na američkoj krstarici “US S Kuinci”, što je bio to početak jedne od najvažnijih geopolitičkih alijansi u proteklih 70 godina, u kojoj je američka bezbjednost na Bliskom istoku mijenjana za naftu vezanu u dolarima.
Kako je navedeno, vremena se, ipak, mijenjaju i 2023. će se pamtiti kao godina u kojoj je ova velika pogodba počela da se mijenja, jer se formirao novi svjetski energetski poredak između Kine i Bliskog istoka.
Dok Kina već neko vrijeme kupuje sve veće količine nafte i tečnog prirodnog gasa od Irana, Venecuele, Rusije i dijelova Afrike u sopstvenoj valuti, sastanak predsjednika Kine Si Đinpinga sa liderima Saudijske Arabije i Savjeta za saradnju u Zalivu (GC C) u decembru obilježio je “rođenje petrojuana”, kako je to naveo analitičar “Kredi svis”, Zoltan Pošar.
Prema Pošaru, “Kina želi da prepiše pravila globalnog energetskog tržišta”, kao dio većeg napora da se “dedolarizuju” takozvane BRIKS zemlje Brazila, Rusije, Indije i Kine i mnogih drugih dijlova svijeta nakon naoružavanja dolarskih deviznih rezervi nakon ruske specijalne vojne operacije na tlu Ukrajine, prenosi “Tanjug”.
To će u početku značiti da će se mnogo više trgovati naftom u kineskoj valuti.
Si je najavio da će Kina u narednih tri do pet godina ne samo dramatično povećati uvoz iz zemalja članica Savjeta za zalivsku saradnju arapskih država (GC C), već će raditi na, kako je rečeno, “svedimenzionalnoj energetskoj saradnji”.
To bi potencijalno moglo da uključi zajedničko istraživanje i proizvodnju na mjestima kao što je Južno kinesko more, i ulaganja u rafinerije, hemikalije i plastiku.
Peking se nada da će sve to biti plaćeno u kineskim juanima na Šangajskoj berzi nafte i prirodnog gasa već 2025, što bi označilo ogroman pomak u globalnoj trgovini energijom. Pošar ističe da Rusija, Iran i Venecuela čine 40 odsto dokazanih rezervi nafte OPEK Plus, kao i da sve one prodaju naftu Kini sa velikim popustom, dok zemlje GC C čine još 40 odsto dokazanih rezervi.
Preostalih 20 odsto nalazi se u regionima unutar ruske i kineske orbite.
Oni koji sumnjaju u porast “petrojuana” i smanjenje finansijskog sistema zasnovanog na dolarima uopšte, često ističu da Kina ne uživa isti nivo globalnog povjerenja, vladavine prava ili likvidnosti rezervne valute kao SAD, zbog čega je malo vjerovatno da će druge zemlje htjeti da posluju u kineskoj valuti, navodi “Fajnenšl tajms” i dodaje:
– Možda, iako tržištem nafte dominiraju zemlje koje imaju više zajedničkog sa Kinom, barem u pogledu njihove političke ekonomije, nego sa SAD.
Štaviše, Kinezi su ponudili nešto od finansijske sigurnosne mreže pretvarajući juan u zlato na berzama zlata u Šangaju i Hong Kongu.
Iako ovo ne čini “renminbi” zamjenom za dolar kao rezervnu valutu, trgovina “petrojuanom”, ipak, dolazi sa važnim ekonomskim i finansijskim implikacijama za kreatore politike i investitore. Kao prvo, izgledi za jeftinu energiju već mame zapadne industrijske kompanije u Kinu.
Uzmite u obzir nedavni potez njemačkog BASF da smanji svoju glavnu fabriku u Ludvigšafenu i prebaci hemijske operacije u Zhanjiang, navodi “FT”.
Napominje da bi to mogao biti početak onoga što Pošar naziva trendom “od farme do stola”, u kome Kina pokušava da uhvati više proizvodnje sa dodatnom vrijednošću na lokalnom nivou, koristeći jeftinu energiju kao mamac.
Neki evropski proizvođači su, takođe, povećali broj radnih mjesta u SAD jer su tamo niži troškovi energije, zaključuje “Fajnenšl tajms”.
Agencije
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.