Nastavnik ruskog jezika Lazar Petrović iz sela Cernica opština Gnjilane kaže da je veoma ponosan na svoju djecu, koja se jedino druže u školi i žive u strogo kontrolisanim uslovima.
Novogodišnji i božićni praznici u enklavi na Kosovu i Metohiji potpuno se razlikuju od praznika u drugim mestima ističe ovaj mladi momak, koji pored ogromnih pritisaka ne želi da napusti svoj porodični dom u enklavi.
Poslije petnaest godina dočekao sam Novu godinu u Beogradu i velika je razlika u odnosu na doček u enklavama. Nemamo dugoročne planove za bolju budućnost – kaže Petrović, koji ističe da je danas u odnosu na ranije periode za nijansu bolja situacija pred Božić.
– Nismo sigurni da možemo da ostvarimo obrade zbog svega toga što se dešava. Nastavnik sam ruskog jezika u Cernici, gdje sada ima oko osamdeset Srba. To je selo koje je dalo sedam žrtava i poznato je kao sinonim stradanja Srba – kaže Petrović, koji navodi da žive okruženi Albancima.
Kako navodi iako komunikacija između Srba i Albanaca postoji, neophodan je stalni oprez.
– Ima neke komunikacije sa njima, međutim, njihova smirenost, povučenost i slabo kretanje po nas su uvijek bili kobni – kaže Petrović koji navodi da posljednja događanja na sjeveru Kosova djeluju strašno i unose dodatne nemire.
– Ljudi se nadaju svjetlijoj budućnosti, a mi svakog jutra čujemo novu vijest o borbi na sjeveru da se zadrži ono što je naše. Nikome nije do rata. Sama riječ rat, svi znamo kakvi su to gubici. Što se tiče Albanaca, čuo sam ih kako prčaju o barikadama i rekli su da niko ne želi rat, nisu spremni na to, već imaju svoje firme. Svako želi da radi svoj posao. Desilo se i da je mojim drugarima bio pokvaren auto, grupa Albanaca je prišla i pomogla mu. Nismo svi isti, postoje ljudi koji žele da nastavimo da živimo normalno – kaže Petrović.
Ubistvo brata, tragedija koja je potresla sve
Navodi da se i danas svi bude sa istim mislima kao i ranije.
– Napadi su ostavili veliki trag kod svih. Kada bih rekao da nema straha, slagao bih vas. Strah, opreznost gdje se krećemo, da li je neko u našoj blizini. Tu enklavu koju imamo moramo pažljivo da koristimo – kaže Petrović.
Tragedija koja je potresla cijelo selo godine Albanci su ubili njegovog četvorogodišnjeg brata, a Petrović kaže da je taj događaj promjenio sve.
– Teško je bilo za nas, teško je bilo za sve ljude u selu. Pao je prvi mrak i on je čekao da mu stric iznese sladoled. Bio sam na mostu i sve gledao, krenuo je rafal, mene su pokupili da mi se nešto ne desi, a samo sam ujutru čuo da je preminuo – kaže Petrović.
“Viđamo ubicu”
Jedna osoba je bila uhapšena, ali vrlo brzo puštena.
– Viđamo ga, živim tamo i ne bih da se zamjeram, ali se nadam da će istina naći svoj put. Ali kako godine prolaze mislim da će to teško biti. Prije rata bili smo u dobrim odnosima sa Albancima, neko je stradao samo zato što je otišao da čuva ovce, ali je bio Srbin – kaže Petrović.
Njegovi nikada nisu pristali da odu iz Cernice, a kako kaže o tome se ne priča.
– I ja sam kao on, mislim da nikada neću otići odozdo. Svakodnevnica je da se zabavljaju tako što nama zagorčavaju dan. Bio je prosjak Albanac, moj otac mu je dao novac uz riječi da ne želi da budu kao oni – kaže nastavnik ruskog iz Cernice.
– I djeca u enklavama žive u potpuno ograničenim uslovima, a sve što pročitaju na internetu duboko ih uznemiri. Djeca se okupljaju samo u školi, poslije kuća, živi se u ograničenim okolnostima. Kada je bilo tenzije na sjeveru, osjetilo se i među djecom uznemirenost. Njima svaka vijest zvuči kao istina, što ponovo vraća strah među ljudima – ističe za Prvu televiziju Lazar Petrović, koji se bavi i humanitarnim radom.
TV Prva/Blic
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.