Američke diplomatske depeše, koje je objavio Vikiliks (Wikileaks), pokazale su da je Rusija godinama upozoravala NATO da se ne širi ka njenim granicama.
Osim toga, na to upućuju i zvanične izjave ruskih državnika na koje se podsjeća u tekstu na portalu Američkog komiteta za američko-rusku saradnju (ACURA).
Na to da je “crvena linija” za Rusiju Ukrajina i da bi sa daljim insistiranjem na njenim NATO integracijama Rusija bila satjerana u ćošak i primorana da reaguje, američka administracija upozoravana je u diplomatskim depešama.
O tome koliko je za Moskvu to neuralgična tačka, pisale su i same zapadne diplomate, među njima i nekadašnji ambasador SAD u Rusiji, Vilijam Berns, danas direktor CIA, prenosi Russia Today Balkan.
Podsjeća se da je na, za Rusiju, nedopustivo širenje NATO-a do granica Rusije upozoravao i prozapadno orjentisani ruski predsjednik Boris Jeljcin, koji je svojevremeno tadašnjem američkom predsjedniku Bilu Klintonu jasno stavio do znanja da će, ukoliko nastave sa kršenjem usmenog dogovora da se NATO neće širiti na istok Starog kontinenta, to biti shvaćeno kao “ponižavanje Rusije”, sijanje sjemena nepovjerenja i stvaranje nove podjele u Evropi.
U ruskoj nacionalnoj strategiji bezbjednosti iz 2000. godine upozorava se da NATO upotrebljava silu van svojih granica i da bi to moglo da poremeti čitavu stratešku bezbednosnu situaciju, a stručnjaci za Washington Post u to vijeme upozoravaju da ukoliko Alijansa nastavi da se širi, to bi moglo da stvori osnovu da napadnu i samu Rusiju.
Tako je ruski predsjednik nastavio da upozorava na zabrinutost Rusije ukoliko NATO nastavi da se širi na istok, u ovom periodu Moskva je potpisala sporazum o ograničavanju strateškog nuklearnog naoružanja “Start 2”, Rusija je dobila konsultantsku ulogu u Sjevernoatlantskoj alijansi, a u ruskoj javnosti je čak provijavala ideja o priključivanju Rusije NATO-u, na šta je dio opozicije burno reagovao.
Prema depeši iz aprila 2002. godine koju je objavio Vikiliks italijanski predsjednik Silvio Berluskoni pisao je američkom kolegi Džordžu Bušu da treba da pomogne Putinu da izgradi pozitivno javno mnjenje u Rusiji po pitanju proširenja NATO-a.
Sam Putin izjavio da je pitanje proširenja bez prethodnog sporazuma Rusije i NATO-a za njega politički nemoguće.
U drugoj depeši visoko rangirani američki diplomata svojoj vladi predlaže da organizuje samit Rusije i NATO i pomognu Putinu da omekša opoziciju u Rusiji prema proširenju Alijanse. To je i posljednji put da se u depešama koje je objavio Vikiliks pominje bilo kakva otvorenost Rusije po pitanju proširenja, navodi se u tekstu.
Sredinom 2000-tih odnosi Rusije i SAD nastavljaju da idu silaznom putanjom, a u depeši iz 2007. godine citira se ocjena predsjednika fondacije Nova Evroazija Andreja Kortunova da je američko povlačenje iz Sporazuma o antibalističkim raketama (ABM) i dalje širenje NATO-a konačno razvijalo sve Putinove nade.
Uslijedila su glasna upozorenja, većinom zapadnih saveznika, o proširenju Sjevernoatlantske alijanse, naročito na Ukrajinu i Gruziju.
Politički savjetnik tadašnjeg francuskog predsednika upozoravao je da je prijem Ukrajine u NATO veoma osjetljivo pitanje za Moskvu, što je navedeno u depeši iz 2005, dok njemački savjetnik za bezbjednost opisuje da je Gruzija “velika buba na krznu medveda, dok je Ukrajina neraskidivo vezana sa Rusijom, još od vremena Vladimira Kijevskog i 988. godine”.
'Nyet Means Nyet: Russia' s #NATO Enlargement Redlines' – Cable from 2008 written by CIA director William J. Burns, then US ambassador to Moscowhttps://t.co/rOoxmuf7CN pic.twitter.com/CeP2DwBpVD
— WikiLeaks (@wikileaks) February 12, 2022
U depeši iz 2008. godine prenosi se stav Italije da je zabrinuta da bi primanje Gruzije u NATO moglo da isprovocira Rusiju, dok norveški ministar spoljnih poslova iste godine navodi da se protivi miješanju Rusije u odluke NATO-a, ali i razumije zabrinutost Moskve u vezi sa proširenjem, pa bi Alijansa trebalo da radi na normalizaciji odnosa sa Rusijom.
Iznova i iznova upozoravali
Objavljene depeše pokazuju da su ruski zvaničnici iznova i iznova upozoravali državnike iz SAD na problematičnost proširenja Sjevernoatlantske alijanse, naročito na Gruziju i Ukrajinu.
Zamjenik ministra spoljnih poslova Grigorij Karasin, izvještava se u depeši iz marta 2008, istakao je da političke elite čvrsto vjeruju da je pristupanje dvije susjedne zemlje NATO-u “direktna prijetnja Rusiji”.
– Budućnost će zavisiti od toga koji strateški izbor će napraviti Vašington u tome sa kakvom Rusijom želi da se nosi: Rusijom koja je stabilna i spremna da mirno razmatra otvorena pitanja sa SAD, EU i Kinom, ili onom koja je duboko zabrinuta i ispunjena nervozom – navode se Karasinove riječi u depeši od prije bezmalo 15 godina.
Najmanje osam depeša iz perioda 2007-2008. godina prenosi stavove tadašnjeg i sadašnjeg ruskog ministra spoljnih poslova, Sergeja Lavrova, po pitanju proširenja NATO-a na istok. Američke diplomate zabilježiće tada da bi Rusija mogla i da konkretno odgovori na ovakve pretenzije alijanse.
Berns je prenio Lavrovljev stav da nedavne vojne aktivnosti u NATO zemljama treba da budu procijenjene ne samo kroz iskazane namjere već i kroz potencijal koji nose. Lavrov je tada upozorio da bi prijem Ukrajine u NATO značajno iskomplikovao rusko-ukrajinske višeslojne odnose i natjerao Moskvu da preduzme odgovarajuće mjere.
– Iako je rusko protivljenje prvoj rundi proširenja NATO-a sredinom devedesetih bilo jako, Rusija se sada osjeća spremnom da silovitije odgovori na ono što smatra akcijama usmjerenim protiv njenih nacionalnih interesa – zaključio je Berns u jednoj od depeša iz tog vremena.
Podsjeća se i na oštar govor ruskog predsjednika Putina na Minhenskoj bezbednosnoj konferenciji 2007. godine u kojem je jačanje NATO-a sagledano kao dio šire destabilišuće politike SAD koja želi da se nametne kao jedina svjetska sila.
Kina prozvala NATO: Rekli su da se neće širiti ni inča, ali… (FOTO)
I u depeši iz 2008. američka ambasada izvještava vlasti kod kuće da je na dvosatnom sastanku sa njemačkom kancelarkom Angelom Merkel Putin izrazio snažno neslaganje sa NATO integracijama Gruzije i Ukrajine.
I sa dolaskom Dmitrija Medvedeva na mjesto predsjednika Rusije, ništa se nije promijenilo u poziciji po pitanju NATO-a, iako je Medvedev percipiran u zapadnoj javnosti kao neko ko će “demokratizovati” Rusiju i povećati mogućnost za unapređenje odnosa Rusije i SAD, ističe se u tekstu.
Tokom prve posjete Zapadnoj Evropi, Medvedev je Merkelovoj ponovio mnogo puta ponavljani ruski stav o protivljenju proširenju NATO-a.
Grupa američkih kongresmena na sastanku sa dijelom ruskih liberalnih intelektualaca i stručnjaka u januaru 2009. u Moskvi saznaje da su oni nezadovoljni politikom američke vlade i da je uporno insistiranje na planovima o širenju NATO-a na Gruziju i Ukrajinu “dovelo na vlast mrzitelje Amerike i dalo im opravdanje da maštaju o tvrđavi Rusiji”.
"Not one inch to the east."
We lied. pic.twitter.com/wxOfAz1Yik— Meddy (@MEMeddybemps) January 9, 2023
Osim Bernsa, većina američkih diplomata zanemarivala je zahtjeve Rusije u pogledu NATO-a opisujući ih kao “već viđene”, “predvidive”, “ništa novo”. Čak je i norveški suzdržani poziv na razumijevanje ruskih zahtjeva, opisan kao držanje strane Rusima.
U diplomatskim depešama prenošeni su i stavovi zvaničnika Kremlja, NATO saveznika, stručnjaka i analitičara da će NATO integracije izazvati potrese i u samoj Ukrajini i dovesti do velikih podjela u zemlji.
Uprkos jasnim upozorenjima, saradnja Ukrajine sa NATO-om se produbljivala. Do početka ruske vojne operacije, Ukrajina je bila domaćin zapadnim trupama u svojim vojnim bazama, njeni vojnici prolazili su NATO obuku, bila je planirana izgradnja dvije nove mornaričke baze alijanse u Ukrajini, a zemlja je primila i ogromnu američku vojnu pomoć uključujući i ofanzivno naoružanje, podsjeća se u tekstu.
Tri mjeseca prije nego što je ruska vojska prešla granice Ukrajine, Kijev i Vašington potpisali su Sporazum o strateškom partnerstvu kojim je produbljena saradnja u oblasti bezbjednosti i podržane ukrajinske evroatlantske integracije.
rt.rs
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.