Planica je stvarno snježna kraljica. U to smo se, i sami uvjerili. I vjerujte, piscu ovih redova nije nimalo lako dočarati sve ono što se može doživjeti na Planici. Ali hajde da krenemo ispočetka. Slovenija je, možemo to slobodno reći – postojbina skijaških letova.
Prva skakaonica u Planici izgrađena je, sada već davne, 1930. godine na padini planine Ponca. Četiri godine kasnije, legendarni Stanko Bloudek konstruisao je veću skakaonicu, Bloudekovu velikanku. Na njoj je Austrijanac Sepp Bradl 1936. ostvario prvi skok preko 100 m i ušao u istoriju. Letaonica na Planici djelo je braće Gorišek. Napravljena je u ono, kako volimo reći, zlatno doba bivše nam države, sada već davne 1969. godine. Prvo takmičenje u letovima održano je tri godine kasnije. Renovirana je posljednji put 2015, godine i najveća je skakaonica u Nordijskom centru na Planici. Prvi let preko dvije stotine metara napravio je finac Toni Nieminnen, a vlasnik aktuelnog rekorda letaonice je japanac Ryoyu Kobayashi, doletivši na čak 252 metra.
Na prvi pogled, odmah po dolasku, vjerujte, gubite dah, od tog impozantnog objekta smještenog u kotlini, na samo par minuta hoda od mjesta Rateče, koje se nalazi u neposrednoj blizini tromeđe Slovenije, Austrije i Italije. Nedaleko odavde je Kranjska gora, a jedan putokaz ćete sigurno zapamtiti, a to je onaj kojeg možete vidjeti samo u Kranjskoj Gori, nedaleko od autobuske stanice. Podjednako su vam daleko i Austrija i Italija. Ali hajde još malo o impresijama sa Planice. Naime, takmičenje u skijaškim letovima na Planici posljednje je u okviru Svjetskog kupa u sezoni, i na njemu, dobijamo osvajače Svjetskog kupa, kako u skijaškim skokovima, tako i u skijaškim letovima. U prevodu – šlag sezone. Održava se po nepisanom pravilu, zadnjeg vikenda u mjesecu martu, no ove godine je nekako ispalo da je posljednje takmičenje održano od 31 marta do drugog aprila. E sad, samo Svjetsko prvenstvo kojem je ove godine polovinom februara bila domaćin upravo slovenačka Planica, i dvije zlatne medalje, timska, i pojedinačna Timija Zajca, dovela su u ovu prelijepu kotlinu, čudo prirode, gotovo pedeset hiljada gledalaca.
Da dobro ste čuli, ovdje se redovno, na ta tri zadnja takmičenja, od četvrtka do nedjelje skupi po pedeset hiljada duša, ljubitelja skijaških letova. Najviše je, naravno Slovenaca, ali po zastavama i tom koloritu boja i jezika, razaznajete Poljake, Čehe, Austrijance, Italijane, Nijemce, Japance, Norvežane…
I to je ono što ovo takmičenje čini spektakularnim. Letovi na gotovo 250 metara, tradicionalna pjesmica Planica – snježna kraljica, Slavka Avsenika, koja se svira sa službenog razglasa kad god neko preleti 230 m i ogroman broj posjetilaca iz cijelog svijeta, jednostavno vas ostave bez daha.. Pažnju će vam sigurno privući i sjajni voditelji programa, koji će vam sve takmičare predstaviti kako na slovenačkom i na engleskom, tako i na jeziku zemlje iz koje dolazi takmičar, pa tako impozantno djeluje spiikersko poznavanje japanskog ili norveškog jezika.
Mi smo se i ove sezone, kao i svih ranijih odlučili za timsko takmičenje. Ono ima posebnu čar, jer to navijanje, ne samo za takmičara, nego i za reprezentaciju dodatno podgrije atmosferu. Timsko takmičenje inače traje oko dva sata, naime na programu su vam najprije probna serija, a potom i dvije takmičarske, gdje zemlju prdstavljaju četiri skakača/letača i svi ko jedan moraju ostvariti najbolji mogući rezultat, pa se nerijetko dešava da jedan manji kiks vas košta medalje. Tako je uosstalom bilo i ove godine, jer je kiks u zadnjoj grupi druge serije, Anže Lanišeka, najboljeg slovenačkog skakača ove sezone, koji ju istu okončao osvajanjem trećeg mjesta u generalnom poretku Svjetskog kupa, koštao Slovence zlata. Njime su se okitili Austrijanci, koji su tako feštali do duboko u noć.
A Slovenci, kao Slovenci, znaju sve tajne marketinga, turizma, i sve moguće načine, kako od svega, pa onda pogotovo od jednog ovakvog prozivoda kakav je Planica, napraviti brend. Prvo će vas „izbombardovati“ u medijima. Nema televizijske ili radio stanice, koja tih dana ne bruji o Planici. Svi bilbordi su izlijepljeni plakatima Planice, Radio Val 202 emituje program s lica mjesta posvećen Planici, i vijestima s Planice te kako doći do letaonice, tako da su jako korisni, dok slovenačka televizija program potpuno prilagodi Planici, slovenačkim skakačima i turizmu, sa osvrtima na zlatno doba nastanka same letaonice. Na samoj Planici sve je u znaku slovenačke reprezentacije, od autobusa koji voze posjetioce, pa do kućica za prodaju pića i suvenira, na svakom čošetu možete vidjeti siluete slvenačkih skakača od foreksa, kartona ili plastike. Suveniri su priča za sebe. Kape, marame, duksevi, majice, rukavice, šalovi, magneti, sve je to u bojama Planice. Kao što rekosmo, sve je u znaku Planice.
Riječ dvije i o cijenama? Kape se tako mogu nabaviti po cijeni od 10 do 20 evra, duksevi od 20 do 40 evra, zastave su oko 10 evra, magneti od pet do deset evra, naočale sa brendom Planica – oko 20 evra. Ulaznice ćete platiti 35 evra po osobi, dok djeca plaćaju tek 7 evra. Karte za tribine su višestruko skuplje. Mjesto na tribini Kavka košta – za naše prilike nevjerovatnih 95 evra. Važno je reći, ukoliko poslije ovih redova odlučite posjetiti Planicu, da se karte mogu nabaviti već tamo oko Nove godine, i da su tada, za petnaest do dvadeset odsto jefitinije. Već tada bi trebali bukirati i prenoćište. Naš prijedlog je Kranj. Cijene su višestruko povoljnije od Kranjske gore.
Sam dolazak na Planicu ipak nije moguć vlastitim automobilom, Slovenci su i to sjajno uredili. Naime, možete doći najdalje u Rateče i odattle pješice ili kružnim autobuskim prevozom do letaonice. Naša preporuka je da dođete dani ranije, smještaj uzmete u Kranju, a odatle ujutro automobilom do Kranjske gore, potom lijepo u miru popijete čaj ili kaficu, u nekom od kafića i odatle na besplatan kružni autobuski prevoz. Izbjegnete gužve i stignete na vrijeme. I što je najvažnije, uživate u cijelom spektaklu, i, poželite naravno doći i dogodine. A kada već dođete u ovaj dio Slovenije, obavezno jedan dan ostavite za razgledanje turističkih znamenitosti, jer njh je zaista puno. No o tome, u drugom dijelu ovog putopisa. Jer, Planica je ipak – snježna kraljica, i zaslužuje dva dijela priče, zar ne?
Ljubinko Spasojević
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.