Usamljenost postaje svjetski zdravstveni problem, a prema riječima stručnjaka, potrebno je što više raditi na tome da se ljudi, ali posebno djeca, druže, aktiviraju i pričaju o svojim problemima.
Inače, nedavno je Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) proglasila usamljenost globalnom zdravstvenom prijetnjom, a stručnjaci upozoravaju da je njen uticaj na smrtnost jednak pušenju 15 cigara dnevno.
Koliki je ovo problem, da li su djeca u posebnom riziku od usamljenosti te da li to može u budućnosti izazvati neka devijantna ponašanja kod njih pitali smo Aleksandra Milića, banjalučkog psihologa.
Kako kaže, i kod nas je ovaj problem vidljiv te postoji velika potreba za programima zdravog odrastanja ljudi, sa posebnim naglaskom na mentalnom zdravlju, koje je, ističe, narušeno sa više rizikofaktora.
– Jedan od njih je nedostatak društvenosti, komunikacije, interakcije, saradnje i transakcija vrijednosti. Kod ljudi je sve više vidljivo povlačenje u sebe, poniranje u usamljenost, u igrice, u prijeteće sadržaje na internetu, tako da su oni upravo pod takvim uticajima češće predodređeni otuđenju, koje ih dalje vodi u tjeskobu, strepnju, nezadovoljstvo, te u neizražavanje emocionalnog stanja – pojašnjava Milić za “Nezavisne”.
Prema njegovim riječima, ta asocijalnost osiromašuje čitav društveni život i sve nivoe komunikacije.
– Tada se sve svodi na nedostatak aktiviteta, odnosno nedostatak osjećaja učinka, produktivnosti, napredovanja, radosti itd. Usamljenost dalje vodi ka pasivizaciji, a to upravo govori o potrebi programa zdravog odrastanja za sve uzraste. Pored redovnih školskih programa, trebalo bi uključiti dodatne programe koji će se realizovati u okviru radionica, poput razvijanja društvenosti, usmjerenosti ka drugima… Tu treba da učestvuju, pored nastavnog kadra, stručni timovi, sa defektolozima, ljekarima, jer je krajnje vrijeme da vodimo računa o zdravlju djece, ali ne da se te radionice uvode kao predmet, već da se na njima aktivira druženje, slobodne te kulturne aktivnosti itd – ističe on.
Pojašnjava da su, na primjer, subotom prazne škole, ali i igrališta, kao i da pred stambenim objektima više nema aktivnosti, jer su se djeca povukla u zatvorene prostore.
– Iz dosadašnje prakse mogu reći da su usamljeni ljudi okupirani lošim mislima, besmislenosti života, strepnji, tugovanju, preispitivanju smisla života i upravo njih usmjeravam u tu okupiranost, u bilo koji aktivitet, druženje, razgovore, čitanje, zaposlenost… – objašnjava Milić.
Ističe da je okupiranost temelj svih ozdravljenja, svih terapijskih pristupa, a ujedno posvećenost sopstvenim vrijednostima, svom zdravlju, socijalnoj komunikaciji, emocionalnoj stabilnosti i reproduktivnom zdravlju.
– Kao i uvijek do sada pokazalo se da takvi pristupi uveliko pomažu ljudima – zaključuje on.
Nezavisne
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.