Jedan od najvećih srpskih pjesnika Vasko Popa, član Srpske akademije nauka i umetnosti i najprevođeniji srpski poeta u drugoj polovini 20. vijeka, umro je 5. januara 1991. godine.
Nazivan je jezičkim čudotvorcem i posljednjim velikim originalnim pjesnikom.
Popa je napisao zbirke pjesama: “Kora”, “Nepočin-polje”, “Sporedno nebo”, “Uspravna zemlja”, “Vučja so”, “Živo meso”, “Kuća nasred druma” i “Rez”.
Čuvene su i njegove antologije narodnih umotvorina “Od zlata jabuka” i poetskog humora “Urnebesnik”.
Popa je rođen u Grebencu, kod Bele Crkve, kao Vasile Popa. Po etničkom porijeklu bio je Rumun. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Vršcu. Poslije toga, upisao je Filozofski fakultet u Beogradu. Studije nastavlja u Bukureštu i Beču.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata bio je zatvoren u njemačkom koncentracionom logoru u Zrenjaninu (tadašnjem Bečkereku).
Nakon završetka rata, Popa je 1949. godine diplomirao na romanskoj grupi Filozofskog fakulteta u Beogradu.
Prve pjesme objavljuje u listovima “Književne novine” i “Borba”. Popina prva zbirka pjesama “Kora”, uz “87 pesama” Miodraga Pavlovića, smatra se početkom srpske poslijeratne moderne poezije.
Ta knjiga pokrenula je rasprave književne javnosti i ostavila veliki uticaj na mlađe naraštaje pjesnika.
SRNA
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.