Iako su danima pokušavali da pronađu kopače tunela koji je prokopan od privatnog stana do depoa u kojem se čuvaju važni dokazi, sudski organi u Podgorici iznenadno su uhapšene kopače pustili na slobodu. Zašto?
Mjesec dana je Podgorica tražila one koji su prokopali tunel do depoa Višeg suda i u tom poduhvatu tražila pomoć stranih partnera, među njima i od Srbije.
Šef crnogorske policije dolazio je u Beograd, jer se smatralo da su kopači još u danu kad je tunel otkriven pobjegli, te da je Podgorici potrebna pomoć Srbije jer su u pitanju njeni državljani.
Policija je čak pretraživala Jahorinu, tragom informacija da se kopači možda kriju na toj planini.
Suočen sa kritikama da policija danima ne može da otkrije počinioce, tadašnji ministar policije Filip Adžić održao je konferenciju za medije, pokazao fotografije osumnjičenih, tražeći javno pomoć svih koji bi mogli da znaju nešto o njima, pogotovo o ženi za koju se sumnjalo da je veza između kopača i insajdera iz suda, a koja je sa lažnom ličnom kartom iznajmila stan iz kojeg je kopano.
Interpol je čak objavio potjernice za kopačima čiji likovi su “skinuti” sa nadzornih kamera. Uhapšeni su na kraju samo kopači, ali ne i nalogodavci.
Tri mjeseca kasnije, umjesto da budu podignute optužnice, Vrhovni sud Crne Gore donosi neočekivanu odluku – svi uhapšeni puštaju se na slobodu.
Jedini koji će za sada ostati iza rešetaka je državljanin Srbije V. E. uhapšen na aerodromu u Stokholmu dok je pokušavao da pobjegne.
Kako i zašto je došlo do ovako bizarne odluke Vrhovnog suda u Podgorici?
Da bismo otkrili misteriju puštanja na slobodu ovako traženih bjegunaca, potrebno je protumačiti saopštenje Vrhovnog suda u kojem su odbili dalji pritvor.
Navode da je Osnovno državno tužilaštvo poslalo nedovoljno dobar prijedlog za produženje pritvora u kojem se ponavljaju isti razlozi za pritvor, uz “apstraktne formulacije u prijedlozima za produženje pritvora”, kao i da “ne sadrži relevantne i dovoljne činjenice koje opravdavaju postojanje pritvorskih razloga, a što mora da sadrži”.
Takođe, dodaje se da u predlogu za određivanje pritvora moraju da budu navedene činjenice koje idu u prilog pritvaranju ili produženju pritvora, a ne samo navedene odredbe zakonika koje daju mogućnost za određivanje ili produženje pritvora.
Novi detalji afere “Tunel”: Kopali od jula, četiri dana iznosili stvari
Dakle, po srijedi je svojevrsni sukob među pravnicima koji sede u Vrhovnom sudu i u Osnovnom državnom tužilaštvu i njihovom tumačenju određivanja pritvora, pri čemu su nenadano “nagrađeni” – kopači.
Zbog toga je potrebno pogledati ko su sudije koje su oslobodile uhapšene.
Ko su sudije koje stoje iza odluke o puštanju?
U veću koje je odlučivalo o pritvoru sjede sudija Zoran Šćepanović, Vesna Vučković i Milenka Seka Žužić.
Šćepanović je sudio u Osnovnom sudu u Podgorici u slučaju ubistva Aleksandra Saše Pejanovića koji je uhapšen i brutalno prebijen u zatvoru zbog protesta protiv odluke Podgorice da prizna nezavisnost tzv. Kosova.
Zbog prelaska u Viši sud, napustiće ovaj slučaj, ali je prije toga tražio da se obustavi postupak protiv bivšeg policajca Gorana Stankovića, jedinog policajca koji je javno progovorio o tome da je policija brutalno mučila Pejanovića u podgoričkoj “betonjerci”. Svi optuženi u slučaju mučenja Pejanovića su odlukom Višeg suda oslobođeni.
Drugu sudiju vieća, Vesnu Vučković, mediji u Podgorici nazivaju “DPS sudijom”. U javnost je dospjela početkom prošle godine kada bila jedini kandidat za predsjednika Vrhovnog suda, ali nije izabrana.
Kopač tunela “skinut” sa leta Stokholm – Beograd, Crna Gora će tražiti izručenje
Ona je nakon hapšenja Vesne Medenice preuzela je rukovodstvo Vrhovnim sudom ali kao v. d. predsjednice.
Za vrijeme njenog upravljanja, javnost je saznala da je Vrhovni sud uništio kao bezvrijedne spise predmeta poznatog kao slučaj “Limenka”, zbog kojeg je budžet Crne Gore “olakšan” za oko 10,6 miliona evra u korist Aca Đukanovića, brata bivšeg predsjednika Mila Đukanovića.
Treća članica sudskog vijeća koje je oslobodilo kopače je Milenka Seka Žižić, koja je bila sudija Apelacionog suda i vrlo bliska Vesni Medenici.
Nakon hapšenja Medenice, u telefonu su pronađene njihove poruke u kojima su komentarisale parlamentarne izbore 2020. godine na kojima je DPS izgubio vlast poslije tri decenije.
Žižić piše Medenici: “Samo da prođe nedjelja da vidimo hoće li ih biti i u mišjim rupama ili će fino trbuhom za kruhom da im otvorimo granice.”
Takođe, piše kako će mienjati zakon kako bi Medenica doživotno bila predsjednica Vrhovnog suda, iako joj nije direktno nadređena, od nje traži određene dozvole, referiše ko je zadužen kojim predmetom, pita da li u jednom slučaju može da izdvoji mišljenje, ali i traži da joj pomogne u izboru saradnika, kako predsjednik Apelacionog suda ne bi postavio nekog drugog.
Kao i većina funkcionera bliskih DPS-u, Žižićeva je od države dobila stan po nevjerovatnim uslovima. Stan od 90 kvadrata u ekskluzivnom naselju Pod Goricom otkupiće za nešto više od 14.000 evra.
Saslušan Abazović
Umjesto podizanja optužnice, a uhapšeni koji su toliko dugo traženi zadrže u pritvoru, u slučaju “Tunel” saslušan je bivši premijer Dritan Abazović.
On je rekao da je iznio dvije glavne teorije o ovom slučaju, ali da nije pominjao imena nalogodavaca.
– Svi podaci koje sam iznio su operativni i relevantni. Ja se ne bavim izmišljanjem i teorijama zavjere – naveo je Abazović.
Abazović: Nije isključeno da je kopanje tunela počelo zbog dolaska FBI
Čitav slučaj od početka je bio nevjerovatan. Službenice Višeg suda otkrile su da su dokazi ispremiještani. Krenuli su da popisuju predmete da bi uvidjeli šta se desilo, jer ne postoji video-nadzor u prostoriji. Tokom popisivanja jedna od službenica požalila se na promaju, odnosno da je klima podešena da isuviše jako duva. Na to joj je koleginica rekla da u depou ne postoji klima.
Tako je otkriveno da “vjetar duva iz rupe u zidu”. Sve to odigralo se 12. septembra ujutro. Policija je otkrila da tunel vodi do stana u stambenoj zgradi naspram suda, u samom gradskom jezgru, gdje je više važnih državnih institucija. Pokazalo se da je tunel kopan dva mjeseca, da niko, čak ni Agencija za nacionalnu bezbjednost nije primijetila ništa neobično, jer se zgrada suda renovira.
Najprije je predsjednik Višeg suda Boris Savić kazao kako “gotovo ništa ne nedostaje” u depou. Četiri mjeseca kasnije i dalje traje popis u prostoriji u kojoj se nalaze hiljade dokaza i materijala o brojnim predmetima, među kojima su i droga i naoružanje. Za sada se zna da nedostaje nekoliko komada oružja, ali to vjerovatno nije sve. Zbog toga motiv kopanja ostaje i dalje nepoznat.
RT Balkan
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.