U Srpskom dramskom pozorištu u Čikagu premijerno su izvedene dvije dječije predstave povodom Sretenja, Dana državnosti Srbije, u prepunom Kulturnom centru Nikola Tesla pri crkvi Svetog Nikole na veliko zadovoljstvo publike jer su mali glumci uz višemjesečni trud uspjeli da savladaju ogromni jezički izazov.
Mali zaljubljenici u glumu porijeklom iz različitih dijelova Srbije i Republike Srpske, od Babinog Mosta kod Prištine, Leskovca i Ćuprije do Novog Sada i Beograda, kao i oni iz Banjaluke, Mostara, Trebinja, Novog Grada, predstavili se kroz “Čudnu sumu” sastavljenu od pjesmica i kratkih priča, dok su stariji izveli dio komada “Ko se zadnji smeje” koji je specijalno za njih napisala Silvija Otašević iz Majamija koja je rođena u Doboju, dobitnica prve nagrade Matice iseljenika za dječju književnost, autorka čije su dvije knjige beogradski đaci proglasili za najbolje.
Upravnik pozorišta i reditelj Igor Obradović skoro godinu dana predano je radio s malim glumcima i pripremao predstave koje su kako roditelji jednoglasno kažu bile veliki izazov za sve tako da su danas ponosni što niko nije odustao.
“Ko se “zadnji” smeje …” je priča o đacima jednog razreda u kojem su svi sem Marka na pismenom zadatku napravili iste greške. Marija, Milutin, Marta, Katja, Uroš, Sofija, Mihailo, Marko i Mia znajući da će im roditelji prebacivati “a kako je Marko opet sve znao” donose odluku da mu niko od njih ne dođe na rođendan i ne samo to …
Taj komad koji na trenutke može da nasmije i emotivno dotakne protkan je najsjajnijim činjenicama srpsko-američke istorije i izveden je uz moralnu podršku Uprave za saradnju sa dijasporom i Srbima u regionu.
Najmlađi glumci velikog ansambla Srpskog dramskog pozorišta: Vasilija, Petar, dvije Mile, Dunja, Neda, Vukan, Nikolina, Lana i Simona pokazali su da su im u srcu, ma koliko hiljada kilometara daleko od Srbije, živjeli iste one pjesmice na kojima su generacije odrastale, rekao je Obradovic zahvaljujući čijem entuzijazmu su čikaškim Lajonsom odjekivali i stihovi “Miš je seo u džip” “U svetu postoji jedno carstvo” …
Otac Nemanja podsjetio je da djeca kroz druženje i predstave uče svoj jezik, identitet, svoju istoriju.
– U SAD ne insistiraju na tome i zato su naša djeca manje ponosna na ono sto jesu, ali kroz druženje, predstave i učenje saznaju kakav je naš narod, saznaju o Tesli, o našim velikanima i postaju ponosni Srbi – rekao je otac Nemanja.
Napomenuo je da je sada Super Bowl, ali je i pored tog velikog događaja ogroman broj ljudi došao što svjedoči da, kako kaže, za nas ima nade.
– Bitno je nastojati da se djeci na savremen način, kroz primjere koje proživljavaju svaki dan, objasne neke stvari tako im je mnogo jasnije i lakše da se snađu u okruženju u kom žive i odrastaju. I zato smatram da je ovo veliki poduhvat – rekao je otac Nemanja koji ima šestoro djece, od kojih su troje mali glumci.
Predstavi je prisustvovala i Generalni konzul BiH u Čikagu Tatjana Telić kao i predstavnici brojnih srpskih medija u Čikagu.
– Bilo je sjajno, uživali smo, bio je to veliki izazov za svu djecu, a najveći plus uz prijateljstvo koje su razvijali je to što se čuva srpski jezik – rekla je Telićeva.
Pozorište se nalazi pri Crkvi Svetog Nikole, koja je zahvaljujući protojereju Nemanji Tešiću i kupovini velikog crkvenog imanja, kulturnim i sportskim aktivnostima namjenjenim najmlađima, postala jedna od najprepoznatljivijih u Čikagu.
SrpskaCafe
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.