Hiljade djece će najvjerovatnije zažaliti zbog operacija promjene pola, budući da kod većine “rodna zbunjenost” nestaje kada postanu odrasli, piše u autorskom tekstu za RT američki autor Robert Bridž povodom rezultata najnovije studije.
Pogledajte na bilo kojoj društvenoj mreži ovih dana i vidjećete more djece koja razmišljaju o promijeni pola. Ovakve poruke, koje se javljaju u kritičnom trenutku u razvoju djeteta, mogu izazvati ogromnu konfuziju.
Informacija koja često nedostaje razgovoru na ovu temu je to koliko ovih mladih ljudi vremenom preraste svoja osjećanja.
Jedna takva adolescentkinja, Rebeka, imala je 11 godina kada je počela da se identifikuje kao transrodna osoba.
Štetne terapije
U dobi od 13 godina, u emocionalno osjetljivom trenutku kada nastupa pubertet, saopštila je uznemirujuću vest svojim prijateljima i porodici.
Iste godine ljekari su joj prepisali blokatore puberteta i testosteron. Sa nepunih 16 godina otišla je pod nož na dvostruku mastektomiju. Manje od godinu dana kasnije, međutim, shvatila je da je napravila strašnu grešku.
– Moram javno da podijelim svoje iskustvo. Želim da drugi shvate da ne moraju da prolaze kroz istu traumu kao ja – rekla je Rebeka za RT.
Sa 17 godina, Rebeka pripada sve većem broju pojedinaca poznatih kao “detranzišeneri”, onih koji se nadaju da će preokrenuti operaciju promjene pola, nakon što dođu do zaključka da im biološki pol “ipak odgovara”.
Ali povratak nakon takvih ekstremnih medicinskih procedura nije nimalo lak, a mnogi mladi ljudi će patiti do kraja života zbog nepovratne odluke koju su donijeli kao maloljetnici.
Epidemija “rodne disforije”
Na Zapadu među maloljetnicima raste epidemija “rodne disforije”. Između 2009. i 2019. godine, broj djece koja su u Ujedinjenom Kraljevstvu upućena na promjenu pola porastao je za 1.000 odsto među biološkim muškarcima i 4.400 odsto među biološkim ženama.
U SAD se broj mladih ljudi koji se identifikuju kao transrodni skoro udvostručio od 2017, prema novom izvještaju Centra za kontrolu i prevenciju bolesti.
Istraživači sa Univerziteta Groningen u Holandiji pratili su više od 2.700 ljudi od njihove 11 do srednjih dvadesetih godina, ispitujući ih svake tri godine o tome kako se osjećaju povodom svog pola. U opširnoj studiji se zaključuje da je “transrodnost” kod djece najčešće samo prolazna faza.
Na početku studije, objavljene u časopisu “Archives of Sexual Behaviour” oko jedno od deset djece (11 procenata) je u različitom stepenu izrazilo “nezadovoljstvo rodom”. Do 25. godine, međutim, samo jedan od 25 (4 odsto) ispitanika je rekao da je “često” ili “povremeno” nezadovoljan svojim rodom.
– Rezultati studije bi mogli da pomognu adolescentima da shvate da je normalno da sumnjaju u svoj rodni identitet tokom ovog starosnog perioda kao i da je to relativno čest slučaj – zaključili su istraživači.
Mogu li odgovori nešto šromijeniti?
Hoće li ovo otkriće usporiti pojavu seksom prožetih časova u “progresivnim” zapadnim učionicama, pita se Bridž u kolumni.
Da li će se vaspitači zaustaviti i razmotriti nalaze podataka i pustiti djecu da uživaju u djetinjstvu prije nego što ih upoznaju sa ovim radikalnim idejama?
Naravno, zaštititi djecu od poruka u doba društvenih medija je praktično nemoguće, a pitanja će se prirodno pojaviti kod nekih učenika.
Dakle, ako nastavnici osjete potrebu da pokrenu temu na individualnoj osnovi (za razliku od diskusija pred cijelom učionicom), to bi trebalo da se uradi privatno u prisustvu roditelja i savjetnika jer su djeca uvjerena da će vjerovatno prerasti svoja trenutna pomiješana osjećanja.
Problem je, međutim, što su točkovi promjene već pokrenuti i male su šanse da će se uskoro preokrenuti.
Rodne zamjenice
Godine 2022, članovi Nacionalne obrazovne asocijacije (NEA), najvećeg sindikata nastavnika u SAD, predložili su načine na koje nastavnici mogu da uvedu djeci školskog uzrasta “rodne zamjenice” na vebinaru pod nazivom “Upotreba zamjenica za stvaranje sigurnog, prijatnog i inkluzivnog okruženja”. Preporučeno je da škole pitaju učenike o željenim zamjenicama i da dodaju LGBTK+ knjige na police školskih biblioteka.
U svjetlu najnovijih otkrića, da li će ove metode biti ponovo promišljene?
Ako je sumnja u njihov rodni identitet samo prolazna faza za većinu djece, onda se agresivno forsiranje ideja transrodnosti i rodne fluidnosti čini kao siguran način da se ova faza pogorša i preraste u potpunu rodnu disforiju koja dalje može dovesti do operacije promjene pola koja će u velikoj mjeri biti nepovratna.
U međuvremenu, postoje i drugi načini na koje se djeci nameće da dovode u pitanje svoj rodni identitet.
Javne biblioteke su se uključile u akciju, organizujući “Čitanje priča sa dreg kraljicama”, na kojima muškarci obučeni u žensku odjeću djeci čitaju knjige sa seksualnim insinuacijama.
Svako može da pretpostavi šta ove pokvarene predstave čine psihologiji djeteta u razvoju, ali svakako ništa dobro.
Sve ovo dokazuje ono što postaje sve očiglednije: zapadno društvo je postalo razvratna zabranjena zona za najugroženiji segment stanovništva, gdje čak ni vjerski praznici ne mogu da izbjegnu da budu uhvaćeni u transrodnu mrežu.
(Ne) vidljivost
Ovog mjeseca na Uskrs u SAD je obiježavan “Dan vidljivosti trans osoba”.
Dok su neki optužili predsjednika Džoa Bajdena da je namjerno ciljao na praznik, Bijela kuća je kasnije pojasnila da je 31. mart svake godine posvećen transrodnim osobama i da se ove godine to samo slučajno poklopio sa Uskrsom. Ali, zar Bajdenova administracija nije mogla da pomjeri proslavu ove godine na drugi datum iz poštovanja prema jednom od najsvjetijih hrišćanskih praznika?
Niko u SAD ne treba da očekuje da će se takva čuda desiti uskoro. Ludost je u sedlu i jaše Ameriku, i vjerovatno će biti potrebno još mnogo studija da se uspori galop.
RT Balkan
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.