U proteklih 20 godina košarkaški tereni NBA lige postali su poprište dramatičnih promjena.
Jedna od najuočljivijih transformacija jeste u izboru šuteva. Ona je vidna kroz analizu grafikona koji prikazuje udio šuteva sa poludistance u odnosu na one za tri poena i iz reketa.
Poludistanca je praktično izumrla od 2004. do 2024. godine.
U ranim 2000-im, NBA je bila liga u kojoj su se često viđali šutevi sa poludistance. Legende poput Kobija Brajanta ili Dirka Novickog redovno su koristili ovaj tip šuta kao pouzdano oružje u svom arsenalu.
Međutim, posljednjih godina, ovaj trend je, kao što je to predstavio novinar Kirk Goldsberi, dramatično opao, a šut sa poludistance gotovo da je postala stvar prošlosti. Nema skok-šuta ni sa bočnih pozicija od koša, ali ni onih čeonih. Košarkaši se radije odlučuju za šut za tri poena ako će da gađaju već sa distance.
Ovaj pristup je dobio na značaju kada su timovi poput Golden Stejta pod vođstvom Stiva Kera i sjajnim šuterskim sposobnostima Stefa Karija i Kleja Tompsona, počeli da dominiraju ligom, postavljajući nove rekorde u broju postignutih trojki.
Sada je uobičajeno vidjeti igrače kako rutinski pogađaju šuteve s velike udaljenosti, često čak i dalje od linije za tri poena, dok se šutovi sa poludistance koriste samo kao posljednja opcija.
Ova promjena nije uticala samo na šutere. Centri i krilni centri, tradicionalno vezani za reket, sada moraju da budu sposobni da šutiraju sa distance ili se suoče sa ograničenjima u svojoj upotrebivosti na terenu.
Takođe, sve je manje i horoga i poluhoroga, praktično se viđaju jako, jako rijetko.
Bez obzira na budući razvoj, jedno je sigurno: NBA liga danas je znatno drugačija nego prije dvije decenije.
A, sve se to dalje, naravno, preliva i na evropsku košarku.
Agencije
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.