Nije lako živjeti s autizmom. To će reći svako ko se susreo s osobom koja je u spektru autizma, a posebno oni koji s nekim oblikom autizma žive cijeli svoj život.
Onaj ko to ne proživljava ili nije u blizini nekog ko to proživljava, ne može to lako shvatiti.
I sasvim je razumljivo da to ne možemo lako shvatiti, jer – to je jedan potpuno drukčiji pogled na svijet i svaki njegov segment. Zato moramo obratiti uvijek pažnju na sve što nam može taj svijet dočarati.
Neki kažu da je autistične djece sve više, drugi kažu da nije stvar u tome, nego u činjenici da se ranije nije učinkovito dijagnostifikovao, ali kako god bilo, moramo se potruditi razumjeti djecu i osobe s autizmom, kako bismo ih manje osuđivali. Nije, naime, stvar u tome da mi olako osuđujemo zbog nekog zdravstvenog stanja, nego je autizam vrlo specifičan po mnogočemu i nije ga lako razumjeti.
Zato morate pogledati ovaj video. To je video koji nam svima kroz oči osobe s autizmom predstavlja samo minutu i po u životu te osobe, ali je toliko intenzivan da ga možda neće baš svako moći pogledati do kraja.
A to proživljavaju osobe s autizmom neprestano i to još intenzivnije, iz minute u minutu.
Mirisi, prizori, zvukovi…
Za mnoge osobe s autizmom, pretjerana stimulacija je stvarnost. Biti pretjerano ili premalo osjetljiv pri obradi senzorskih informacija (kao što su prizori i mirisi) sasvim je uobičajno za osobe iz autističnog spektra.
Dakle, svakodnevna stvar koju mnogi ljudi možda neće ni primijetiti u trgovačkom centru, autističnoj će osobi biti vrlo intenzivan doživljaj.
Upravo zbog tog je Nacionalno društvo za autizam iz Velike Britanije odlučilo napraviti ovaj filmić u nadi se da će gledaocima omogućiti da zavire u jednu sasvim specifičnu stvarnost osoba s autizmom.
Video ove grupe prikazuje ulazak u trgovački centar gledan očima dječaka s autizmom – sve ono što osobe bez autizma ne vide i ne dožive.
Nakon što ga preplave osjećaji i nadražaji iz okoline, dječak se pokuša smiriti brojanjem, ali mu ne pomogne, pa je iduća scena dječak koji se pokušava istrgnuti mami iz ruke, pokriti uši i zapravo radi ono što bi mnogi prolaznici nazvali, scenom.
Čak i u videu jedna prolaznica je vidno živčana zbog prizora, pa okreće očima i odmiče se. U tom trenutku dječak u videu kaže:
– Nisam zločast, ja sam autističan.
Važno je da svi razumijemo kako se osoba s autizmom može osjećati kako bismo mogli imati više empatije za te osobe i njihove bliske ljude u takvim situacijama. Kako ne bismo kao ova prolaznica okrenuli očima i pomislili kako je riječ u neodgojenom djetetu. To je dijete koje se nosi sa stanjem koje većina nas ne može iskusiti iz prve ruke, a ni zamisliti.
Ovo isto društvo, Nacionalno društvo za autizam, izdalo je izvještaj koji je pokazao da 87 odsto porodice kaže da ljudi bulje u njihovo dijete koje ima autizam, a 84 odsto ljudi iz spektra kaže da ih drugi doživljavaju kao “čudne”.
Nažalost, to doprinosi razlogu zašto se gotovo osam od 10 osoba s autizmom osjeća društveno izolovano.
Imajmo razumijevanja i nemojmo osuđivati prije svega.
MissMama
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.