Patrijarh srpski Porfirije služi svetu arhijerejsku liturgiju i pomen dušama pobijenih i pomen duši malog Slobodana Stojanovića, dječačića iz Donje Kamenice koji je masakriran kada se 27. jula 1992. vratio u svoje selo da uzme psa Lesija koga je neizmjerno volio.
Nigdje, valjda, licemjerje zapadnog svijeta nije tako ogoljeno, dovedeno do suštine kao na primjeru Bratunca i Srebrenice, dva grada, gradića u istočnoj Bosni, na samo petnaestak kilometara jedan od drugog.
Jedan zločin, onaj u Srebrenici, što se Zapada tiče, zaslužio je i rezoluciju GS UN, drugi, isto tako težak, krvav, stravičan, monstruozan, ni najjednostavniju, najmanju osudu. Ni pomen s njihove strane.
Godinama, decenijama već, bošnjačke majke Srebrenice, 11. jula, pod bijelim maramama plaču pred kamerama i ambasadorima zapadnog svijeta, njihove suze su vidljive, prihvaćene, izazivaju sažaljenje, pažnju. Samo pet-šest, sedam kilometara dalje, na Zalazju, dan kasnije, malo dalje u Bljevči, Zagonima, Skelanima, srpske majke 12. jula, koji dan prije ili kasnije, plaču same.
Njihove suze niti ko vidi, niti ko čuje njihove vapaje, niti koga zanimaju. Njihove suze nemaju sažaljenja, ni onog osnovnog, ljudskog, njihova bol je samo njihova u njoj zapadni svijet ne saučestvuje.
Srebrenica je dobila brojne presude u Hagu, rezoluciju u UN, žrtve ubica iz Srebrenice još vape za pravdom. Žrtve Srebrenice imaju memorijalni centar u Potočarima, stotine i stotine grobova žrtava iz srpskih sela oko Srebrenice i Bratunca i dalje su neobilježeni, trunu kosti po potocima, gudurama, jarugama i smetljištima kraj puteva.
Naser Orić, ratni komandant Srebrenice, dobio je za ono što je počinio po okolnim srpskim selima “zlatne ljiljane” i oslobađajuću presudu Haškog tribunala, Anđeljku Mlađenoviću iz Ježeštice glava je odsječena i odnijeta u Srebrenicu da tamo njom igraju fudbal.
Duga je i preduga knjiga zapadnog licemerja na primjeru dva gradića u istočnoj Bosni, Srebrenice i Bratunca. U Potočare, 11. jula, u dugim kolonama stižu ambasadori i otpravnici poslova zapadnih ambasada u Sarajevu, nijedan od njih nije još svratio u sobu u Bratuncu u kojoj su slike stotina, hiljade pobijenih Srba. Ni u Bratunac ni na Zalazje.
Danas će u Bratuncu biti obilježena godišnjica srpskih stradanja u proljeće i ljeto 1992. i početkom 1993. godine u Srednjem Podrinju. Patrijarh srpski Porfirije služiće u hramu u Bratuncu svetu arhijerejsku liturgiju i pomen dušama 3.267 pobijenih. I pomen duši malog Slobodana Stojanovića, 12-godišnjeg dječačića iz Donje Kamenice koji se jula 1992. vratio u svoje selo da uzme psa Lesija koga je neizmerno volio. Pao je u ruke Diverzantskog voda Komande združenih jedinica Liplje, Kamenica tzv. Armije BiH i Elfete Veseli.
– Na mjestu zločina bili su sem Orića i Sakim Halilović Kibe i Zulfo Tursunović. Dječak je bio udaljen 10-15 metara od Orića i Kibeta. Prišla mu je Elfeta Veseli i uhvatila ga za glavu. Neko je rekao da će ona napraviti belaj, na šta je Orić odgovorio da ona nema j… za to.
Sa udaljenosti od nekih osam metara vidio sam kako Elfeta drži dijete za galvu, uzima nož i govori: “Ako sam ja balinkura, on je četnik”, nakon čega mu povlači nož ispod brade – ispričao je na suđenju Elfeti Veseli na suđenju u Sarajevu svjedok S-1.
Elfeta Veseli za ubistvo dječaka osuđena je na 13 godina robije.
Krvavi su proljeća i ljeta 1992. i zime 1993. bili praznici Srba oko Bratunca i Srebrenice. Na Đurđevdan 1992. napadnuti su Gniona i Blječeva, na Petrovdan Zalazje, ubijeno je 69 mještana, na Božić 1993. Kravica. U drugoj polovini juna 1992. u Ratkovićima i Brežanima ubijeno je 56 mještana, 5. jula u Zagonima 14, u Krnjićima 24 Srba.
RT
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.