Ništa ljepše vam se u životu dogoditi neće nego da vas putokazi nanesu u Bukovicu na Preobraženje. Ovaj prelijepi dio sjeverne Dalmacije tada dodatno živne. Skupe se u njemu svi sadašnji ali i oni nekadašnji stanovnici ovoga kraja, pa do u sitne sate uživaju pod dalmatinskom nebeskom kapom, sve sa pogledom na vjekovno okupljalište naroda vjerujućeg ovdje – na manastir Krku. Tih dana priredi se ovdje niz manifestacija, sve sa ciljem da se okupimo i ne zaboravimo, kaže nam na početku priče naš domaćin, Vujo Krneta.
-J a sam se vratio prije 14 godina. U Kistanjama sam živio od malih nogu. Bio sam predsjednik omladine i Socijalističkog saveza i mjesne zajednice i partije. Ovo gdje se sada nalazimo je nekadašnji Sokolski dom kojeg su Kistanje imale još 1933. godine. Tada ga nisu imali ni Knin, ni Benkovac ni Drniš. Lijepo se živjelo. Bili su plesovi, bilo je kino, gradila se pruga za Zadar, imali smo dvije tvornice, blizina mora, dva aerodroma, cijeli svijet je bio naš. Danas je druga priča, od pet osnovnih škola imamo samo jednu. Ipak kada dođe ljeto, ovaj kraj dodatno oživi, a najživlje je u avgustu I oko Preobraženja, kada priredimo niz manifestacija tim povodom – kaže Krneta.
Ovdje je narod neuništiv, ako ga baciš na glavu dočekaće se na noge. Neuništiva je i bukara. Evo kroz vijekove ona je svojevrsni simbol Bukovice, kaže autor knjige “Bukara i druge priče” Ilija Krneta navodeći šta ga je to motivisalo da se lati pera i knjigu o bukari napiše.
– Krajem prošle godine, ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske, je donijelo odluku i rješenje da se umijeće izrade bukare i suska upisuje u nematerijalnu baštinu, što je zaista za svaku pohvalu, jer to je zaista mukotrpan posao, jer a biste napravili jednu bukaru vi 3 godine smreku sušite. Na knjizi je bukara iz kuće Arsena I Matije Dedića. Ali, mi tu imamo jedan problem, u opisu, u obrazloženju, piše da je susak drvena posuda od smreke, gore uža, dole šira sa dva obruča i drvenom ručkom. Susak. A to je u stoljetnoj tradiciji Bukovice, Ravnih kotare i dijela Like – bukara. Ja sam stoga presavio papir, napisao knjigu i poslaću ju ministarstvu kulture i medija Republike Hrvatske, i napisati – molim Vas proširite to rješenje – kaže Ilija Krneta, koji je ovdje u Kistanjama realizovao nekoliko važnih projekata iz oblasti kulture u posljednjih nekoliko godina, od kursa izgradnje suvozida/suhozida do projekta “Duga iznad Krke.”
Kada dođete u Bukovicu, zapazićete da samo ovdje neke riječi čuti možete i nigdje više. Posebna je Bukovica, posebne su Kistanje. “Trbuom za kruvom” je u jednu ruku bukovački bukvar, knjiga je to koju jednostavno morate imati, kaže Tatjana Samardžija urednica drugog izdanje poznate Radićeve knjige, predstavljene široj javnosti upravo u Kistanjama u okviru Preobraženjskih svečanosti
– Riječ je o knjizi koja je po prvi put izašla 1982. godine. Ona je tokom svih ovih dešavanja, nesretnih dešavanja, nekako pala u zaborav. Mi smo mislili da je vrijeme da neke nove generacije upoznaju tekst ove knjige, a s obzirom na sve promjene i nove okolnosti, tim novim generacijama je bio potreban i rječnik, da bi razumjeli dijalekt ovog kraja, specifične riječi i običaje, i to je moj neki skromni doprinos tekstu kojeg je Nikola Radić objavio još prije 42 godine – kazala je Tatjana Samardžija vidno zadovoljna što je jedna pomalo zaboravljena knjiga ponovo doživjela svoju novu mladost.
Bukovica ima dušu. Ovo je kraj u kojeg se jednostavno zaljubite. Od manastrira Krka, preko rijeke Krke i Manojlovca, sve do Burnuma i crkve svetih Ćirila i Metodija u centru Kistanja. Bukovica ima dušu i to se osjeti, vidi i čuje zbore članice “Duša Bukovice” koje posljednjih nekoliko godina rade punom parom da se za Bukovicu što dalje vidi i čuje
– Mi se bavimo širenjem ljubavi prema svom zavičaju. Razmišljali smo da li ima potrebe za tako nečim ili ne, ali ono što mi osjećamo u sebi, je da smo shvatali, da je to kod ljudi negdje malo zaključano, da poštuju svoj govor, govor Bukovice, onaj starinski, kako se to nekada radilo, pričalo, i sve običaje, i tradiciju, pa samo onda nas tri, Mirela Štrbac, Majda Traživuk i ja pokrenule smo udurženje. Za početak išli smo ka tome da prikažemo ljepote našeg kraja, pa se zahvaljujući tome, nekako sve više ljudi interesuje da dođe, da posjeti rodni kraj, da se vrati ovdje – kaže jedna od osnivačica udruženja Nataša Bulatović Mandić naglasivši da su se već okušale i u organizacionom smislu, tokom Petrovdanskih svečanosti, na obilježavanju 500 godina pravoslavnog hrama u Biovičinom selu.
I to vam je Bukovica na Preobraženje. Lijepa, topla, tiha, prijatna. Uhu, oku, ma svemu i svima. Mogli bismo o Kistanjama na preobraženje još dugo pisati I pričati, ali ćemo ostaviti ponešto i za naredne priče. Od preobraženjskog turnira u fudbalu, do takmičenja mladih u tradicionalnim sportskim vještinama. Sve je to Bukovica, sve je to – duša bukovice, a dušu ima samo onaj ko istinski voli svoju rodnu grudu, rekoše nam na kraju u Kistanjama dok nas Putokazi vode do nekih novih Bukovačkih priča.
Ljubinko Spasojević/SrpskaCafe
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.