Nakon što je u medijima odjeknula vijest da su na teritoriji Bora uhapšena dvojica muškaraca zbog sumnje da su prijetili porodici dvogodišnje djevojčice Danke Ilić, oglasio se njen otac Miloš.
Miloš je rekao da je upoznat sa tim. Međutim, kako kaže, njih dvojicu nisu prijavili ni on, ni neko od članova porodice Ilić.
Na pitanje da li je istina da su dobijali prijetnje Miloš je za Informer izjavio:
– Jeste, dobili smo prijetnje putem Tik Toka. Taj snimak je došao do policije, ja nisam ni morao da reagujem, a i nemam potrebe za tim, ne želim da se bavim time uopšte, jer je riječ o velikim glupostima.
Kako kaže, čuo je da su prijetili njegovoj porodici preko lajv uključenja na TikToku i da su govorili neke gluposti, spominjući dvogodišnju Danku.
U toku razgovora, osvrnuli smo se i na informaciju da je 24. septembra podignuta optužnica protiv osumnjičenih za ubistvo dvogodišnje Danke Ilić, kojom tužilaštvo tereti Dejana Dragijevića i Srđana Jankovića za teško ubistvo u saizvršilaštvu, ali i Dejanovog oca Radoslava Dragijevića za neprijavljivanje krivičnog djela i učinioca i pomoć učiniocu poslije izvršenog krivičnog djela.
– Optužnica je podignuta, sad samo čekamo sud – kratko je zaključio Miloš.
Podsjetimo, Boranin Dušan Savić uhapšen je 9. oktobra zbog pokušaja izazivanja panike i nereda putem društvenih mreža, a pored njega uhapšena je još jedna osoba koja je preko iste medijske platforme upućivala direktne prijetnje roditeljima male Danke Ilić.
Slučaj vodi Osnovno javno tužilaštvo u Boru.
Optužnica za ubistvo dvogodišnje Danke Ilić (2) u Banjskom Polju 26. marta podignuta je 24. septembra.
Telegraf.rs došao je u posjed optužnice, koja još nije potvrđena, te je podložna naknadnim promjenama i dopunama. U njoj su detaljno navedeni iskazi dvojice optuženih koji su se mijenjali od priznanja do negiranja krivice, što je dodatno zakomplikovalo već težak slučaj u kom nema glavnog dokaza – tijela djeteta.
U optužnici se nalaze tri iskaza okrivljenog Dejana Dragijevića iz policije i tužilaštva. Dragijevićevi iskazi nalaze se na nešto više od pet strana optužnice.
Dragijević je u policiji saslušan 5. aprila i tada je ispričao da je 26. marta sa kolegom Srđanom Jankovićem sa kojim radi u smeni u JKP “Vodovod” Bor, upućen na radni zadatak u naselje Banjsko Polje, na adresu u Ozrenskoj ulici, kako bi ispumpali vodu iz šahta i proveili da li negdje na mreži ima curenja, a da su tamo otišli službenom automobilom “fiat panda” koji je vozio Srđan Janković.
– Nakon što smo završili radni zadatak, izašli smo na glavnu ulicu u Banjskom Polju, odnosno u Ulicu vojvodine Radomira Putnika, gdje smo skrenuli desno i otišli na vrh ulice, gdje smo pored jedne napuštene kuće zaustavili auto i izašli da bismo mokrili i nakon toga samo seli u automobil i pošli na dole, u smjeru izlaska iz Banjskog Polja.
Nakon nekih 100 metara osjetio sam udarac automobila u neki predmet, a nakon što sam pogledao kroz prozor vidio sam nepoznatu djevojčicu kako leži pored točka automobila sa desne strane – rekao je Dragijević u policiji.
On je rekao da je potom izašao iz automobila, podigao djevojčicu i unio je u službeni automobil, kao i da nije poznavao dijete ni njene roditelje, a da je procijenio da dijete ima oko dvije godine i da se sjeća da je na sebi imala ljubičaste pantalone i plavu bluzu na raskopčavanje, kao i da joj je kosa bila vezana u rep.
– Dijete sam spustio u tovarni dio automobila, tačnije dio gdje se nalazila pumpa za ispumpavanje vode. Siguran sam da je dijete u tom trenutku disalo i pomijeralo se, ali nijednog trenutka nije plakalo i nije pričalo. Lijevom rukom sam joj stegao vrat, a desnom joj zatvorio dotok vazduha tako što sam desnu šaku stavio preko njenih usta i nosa.
Sve to je trajalo oko minut, do momenta kada je prestala da se pomijera, jer je umrla. Nakon toga smo krenuli ka Boru, a usput nas je zaustavio nepoznato muškarac koji nas je pitao da li smo vidjeli djevojčicu. Rekli smo da nismo – dodao je on.
Nakon izlaska iz Banjskog Polja su, prema onome što je Dragijević ispričao u policiji, krenuli za Bor, a Srđan Janković je zaustavio automobil na Starobanjskom putu, na mjestu na kom se nalazi deponija.
– Sjećam se da je Srđan pričao na telefon sa nekim oko kupovine crepa, a potom se vratio do automobila iz kog je uzeo tijelo devojčice i bacio ga na deponiju. Nakon toga je sjeo u auto i otišli smo u JKP “Vodovod” u Boru, predali smo smjenu i otišli kući. Ja sam otišao u Zlot, gdje živim. Ne sjećam se da li sam se u periodu poslije toga vraćao na deponiju do mjesta na kom smo ostavili tijelo djeteta – zaključio je Dragijević svoj iskaz u policiji.
“Ja sam premiještao tijelo”
Istog dana Dragijević je saslušan u tužilaštvu u toku istrage Višeg javng tužilaštva u Zaječaru, gdje je ponovio ono što je rekao u policijskoj stanici, ali i proširio svoju priču. Istakao je da je ime djeteta saznao putem medija, jer je vijest o njenom nestanku bila na svim televizijama i u svim novinama, kao i da su cijele emisije bile posvećene njenom nestanku.
Prve izmjene njegovog iskaza ogledale su se u tome da je u tužilaštvu rekao da su Janković i on na deponiji obojica izašli iz vozila i da je Janković bacio tijelo djeteta, koje nije mrdalo, dok je on čuvao stražu.
– Deponija se nalazi sa desne strane puta gledano iz pravca Banjskog Polja prema Boru. Tijelo smo bacili na sredini deponije, gdje ima neka uvala, a onda otišli u firmu. Nismo prijavili šta se desilo iako smo videli da velik broj policajaca traga za djetetom i da su uključeni helikopteri, džipovi, žandarmerija, jer se nismo sjetili – rekao je Dragijević u tužilaštvu.
Na pitanje tužioca zašto se 28. aprila vratio na deponiju na kojoj je načeno tijelo, on je odgovorio da je svom bratu Daliboru rekao da je Srđan bacio dijete na deponiju, da živi sa bratom i da spavaju zajedno u istom krevetu, a da u domaćinstvu živi i njegova majka Svetlana i otac Radoslav.
– Mislim da je to bilo onog dana kad je policija oduzela moj “pežo” i da je tog dana i Srđanu uzet auto. Bratu sam rekao da je Srđan udario dijete i da ga je on ugušio.
Opisao sam kakvo je dijete bilo, a poslije je prepoznao to dijete na slici na televiziji. Srđan i ja smo se dogovarali o tome kako da premjestimo tijelo djeteta i o tome je znao samo Dalibor. Sam sam premjestio tijelo tako što sam “pežoom” došao na Starobanjski put, uzeo dijete, stavio ga u crnu kesu za đubre i odnio iza sjedišta vozača.
Nije mi žao što sam stavio dijete u kesu, to sam sve uradio da me policija ne uhapsi. Ne znam ko je od nas dvojice ostavio dijete sa džakom – dodao je.
On je u tužilaštvu izričito tvrdio da je on uzeo dijete sa deponije, ali je rekao da se ne sjeća gde je ostavio tijelo. Ispričao je i da je rekao Srđanu da je premještao tijelo djeteta, ali da mu nije rekao gdje ga je ostavio.
– Kada sam uzeo tijelo djeteta i stavio ga u kesu, bilo je mrtvo i nalazilo se na istom mjestu na kom smo ga ostavili. Znam da roditelji mrtvog djeteta ne znaju gdje je dijete, jer ne znam ni ja. Znam da je Srđan išao da traži dijete istog popodneva kad smo je udarili autom.
Svog brata mnogo volim, kao što svako voli svog brata. Žao mi je, ne znam gdje je dijete. Tog dana smo popili po jednu rakiju i jedno pivo. Ispričao sam ocu šta se desilo, ali majci nisam. Otac mi ništa nije rekao, a i šta bi? Nije me pitao gdje je dijete. Majci nisam rekao jer se ona brzo potrese. Niko od nas trojice joj ništa nije rekao – ispričao je Dragijević na prvom saslušanju u tužilaštvu.
Ponovio je da ih je, nakon što su krenuli da izađu iz Banjskog Polja, zaustavio čovjek koji je tražio djevojčicu. U tom momentu nisu znali da je u pitanju otac Danke Ilić.
– Rekli smo da nismo videli djevojčicu, a ona je bila nazad u kolima. Kako da kažem tom čovjeku da je pozadi djevojčica, kada je ona mrtva, siguran sam da nije bila živa – zaključio je Dragijević svoju odbranu, a odgovarajući na pitanja branioca po službenoj dužnosti Vanje Živković rekao je da se kaje i da bi danas drugačije postupio, da ne bi udavio dijete, već bi pozvao Hitnu pomoć.
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.