Prije pet godina svijet je potreslo brutalno ubistvo Afroamerikanca Džordža Flojda u Mineapolisu u Minesoti. Policajac Derek Šovin mu je devet i po minuta držao koljeno na vratu, dok ga nije ubio.
Flojdova smrt pokrenula je masovne proteste protiv rasizma, a njegove posljednje riječi “Ne mogu da dišem” postale su slogan protesta.
Njegova smrt pokrenula je i brojne reforme policijskog sistema u SAD.
Tamo gdje je nekada na asfaltu blistao jarkožuti natpis “Black Lives Matter”, danas ponovo prolaze kolone automobila.
Republikancima u američkom Kongresu je smetao taj natpis, pa je u martu uklonjen.
Kejona Džons, stojeći usred nekada slavne 16. ulice u Vašingtonu, rekla je za Deutsche Welle: “Osjećam zahvalnost, preplavljena sam osjećajima i razočarana – ali istovremeno i osnažena.”
Prije pet godina ova umjetnica ispisala je velika slova na asfaltu, u jednoj noćnoj akciji zajedno sa drugim umjetnicima.
Tek u zoru, kada su prolaznici zastajali i željeli da pomognu, shvatila je da je postala dio nečega većeg.
“U roku od 24 časa natpis se mogao vidjeti svuda u svijetu. To me ispunilo i dalo mi snagu. Tako nastaje promjena”, kazala je ona.
Promjena koju Džonsova želi jeste pravda. Jer tačno prije pet godina je Afroamerikanac Džordž Flojd umro 25. maja 2020. godine tokom brutalne policijske kontrole – ugušen pod koljenom policajca.
Njegova borba za život trajala je nešto manje od devet i po minuta, precizno dokumentovana kamerom mobilnog telefona. U više navrata čulo se kako Flojd govori: “Ne mogu da dišem.”
Video iz Mineapolisa obišao je svijet. Ubrzo su stotine hiljada ljudi izašle na ulice protestujući protiv rasističkog policijskog nasilja i zahtijevajući reforme.
Pokret “Black Lives Matter” (BLM) postao je vjerovatno najmasovniji protestni pokret u istoriji Sjedinjenih Američkih Država (SAD).
Flojdova smrt izazvala je snažan odjek i van SAD. Od juna 2020. godine širom svijeta su se održavali protesti, ali sa različitim naglascima.
Aktivisti u Brazilu i Kolumbiji iskoristili su BLM da bi ukazali na rasističko policijsko nasilje protiv autohtonih i afrolatinoameričkih zajednica.
U Evropi je BLM, posebno u Njemačkoj, Danskoj i Italiji, uspio da mobiliše desetine hiljada ljudi. Protesti su pokazali da postoji “rastuća svijest o problemu”, objašnjava portparol Inicijative crnih ljudi u Njemačkoj Tahir Dela.
“Smrt Džordža Flojda zaista može da se smatra prekretnicom”, kaže i pravnica Lajla Abdul-Rahman, koja na Geteovom univerzitetu u Frankfurtu istražuje policijsko nasilje.
I u Njemačkoj je BLM znatno doprinio oblikovanju javne rasprave.
“Diskurs se sada vodi drugačije, i u nauci”, kaže ona.
Pet godina kasnije, nakon početne nade, mnogi osjećaju i razočaranje.
“Još nismo vidjeli sve promjene koje su tada bile obećane. SAD nisu uspjele trajno i aktivno da rade na tome da postoji jednakost i da svi imaju jednake šanse”, rekao je Robert Samjuels, koautor knjige “Njegovo ime je Džordž Flojd”.
Tahir Dela čak govori o nazadovanju.
“Jedan od glavnih problema jeste to što ne uspijevamo da vodimo stvarnu raspravu o rasizmu, jer imamo vrlo usko shvatanje rasizma”, kaže Dela.
Razočaranje se odražava i u anketama: dok je 2020. godine još 52 odsto Amerikanaca vjerovalo da će novi fokus poboljšati život Afroamerikanaca, prema istraživanju Instituta Pju, pet godina kasnije slika izgleda drugačije. Samo 27 odsto kaže da je došlo do pozitivnih promjena, dok 72 odsto ne vidi nikakvo poboljšanje.
To bi moglo da ima veze i sa politikom američkog predsjednika Donalda Trampa: nedugo nakon što je preuzeo dužnost, naredio je ukidanje svih programa za promovisanje raznolikosti, učešća i inkluzije u saveznim organima vlasti, prenosi Deutsche Welle.
Takođe su kompanije i univerziteti bili pod pritiskom da ukinu smjernice za podršku ugroženim grupama na univerzitetima. Osim toga, Tramp želi da potisne nastavu o rasizmu i socijalnoj pravdi – ako treba i uskraćivanjem državnih sredstava.
Neprofitni projekat “Mapping Police Violence” iznio je alarmantne brojke: u SAD je 2024. godine najmanje 1.260 ljudi umrlo u policijskom pritvoru. To je više nego ikada u posljednjih 10 godina, a nesrazmjerno mnogo njih su Afroamerikanci.
I Džonsova kaže da je u posljednjih pet godina izgubila šest bliskih prijatelja iz svoje četvrti zbog pucnjava ili policijskog nasilja.
Koliko je ljudi širom svijeta postalo žrtva rasističkog policijskog nasilja i da li su se brojke promijenile, teško je procijeniti. Prema izvještajima organizacija za ljudska prava, mnogi slučajevi se ni ne prijavljuju.
“U Brazilu, na primjer, policajci još uvijek ubijaju ljude koji ne predstavljaju prijetnju, uglavnom mlade Afroamerikance, u uvjerenju da ta ubistva neće biti istražena ili kazneno gonjena”, piše Amnesti internešnel.
Takođe, višegodišnje rasprave o kontroverznim logotipima i imenima fudbalskih timova odjednom su riješene u svega nekoliko nedjelja.
Nezavisne novine
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.