Preminuo je modni dizajner Đorđo Armani, u 91. godini života. Vijest je saopštila grupa “Armani”.
– Gospodin Armani, kako su ga sa poštovanjem i divljenjem uvek nazivali zaposleni i saradnici, preminuo je mirno, okružen svojim najbližima. Neumorno je radio do poslednjih dana, posvećujući se kompaniji, kolekcijama, različitim i uvijek novim projektima u toku i onima koji su tek nastajali – saopšteno je.
Ko je bio Đorđo Armani?
Slavni italijanski dizajner je oduvijek bio među najuticajnijim imenima u svijetu mode, a iza sebe ima više od 60 godina karijere. Djetinjstvo mu je obilježio rat, a snovi su mu se promijenili nakon što je upisao studije.
Karijeru je započeo u robnoj kući, a sve se promijenilo nakon što je sa partnerom osnovao svoju modnu kuću. Njegov brend je već godinama omiljen među modnim znalcima i slavnim osobama koje rado nose njegove kreacije na crvenim tepisima.
Armani je rođen 11. jula 1934. godine u Pjačenci, u Italiji. Odrastao je u skromnoj porodici, njegov otac Ugo je radio kao službenik, a majka Marija je bila domaćica. Đorđo je rođen kao srednje dijete, imao je starijeg brata Serđa i mlađu sestru Rosanu, s kojima je kasnije i sarađivao.
S obzirom na to da su najviše vremena provodili sa majkom, koja im je često priređivala lutkarske predstave, Đorđo se vrlo rano zaljubio u modu.
Kao dijete je bio stidljiv, ali je uvijek pokazivao kreativnu stranu putem svojih crteža i svojim interesovanjem za čitanje.
Strast jača od nauke
Njihovo djetinjstvo obilježio je i Drugi svjetski rat, zbog kog je porodica morala da se preseli na selo. Međutim, ni tamo nije bilo bezbjedno. Nakon rata se sa porodicom preselio u Milano.
– Imao sam jednostavan tinejdžerski život odrastajući u poslijeratnoj Italiji, zemlji mnogo siromašnijoj od današnje. U toj klimi, moja majka je uspjela da prenese jak osjećaj strogosti i dostojanstva, vrijednosti koje su nesumnjivo uticale na mene kasnije, u poslu i u životu – ispričao je dizajner jednom prilikom.
Nakon što se preselio u Milano, Đorđo je upisao studije medicine, što je bila želja njegovih roditelja. Međutim, nakon tri godine je shvatio da to nije karijera u kojoj se vidi u budućnosti pa je napustio fakultet.
– Odluka da se upišem na medicinu je bila vrlo romantična, mislio sam da ću postati jedan od onih avanturističkih ljekara na selu koje je Arčibald Kronin opisivao u romanu “The Citadel”, romanu koji me stvarno zadivio kad sam bio dječak. Međutim, ubrzo sam shvatio da to nije moj put – pričao je Armani.
Nakon odlaska sa studija se pridružio vojsci, te je bio stacioniran u Veroni. U to vrijeme je svoje dužnosti obavljao u bolnici, gdje se prvi put susreo sa svijetom mode posmatrajući elegantnu odjeću stanovnika grada.
Opčinjenost ljepotom
– Fasciniralo me sve što se vrtjelo oko ljepote. Dozivalo me. Imao sam mnoga interesovanja, kao što su fotografija, umjetnost i dizajn. Moda je bila samo aspekt šireg raspona.
Kada sam došao na scenu, imao sam potrebnu tehničku pozadinu i određenu zrelost, što me navelo da se sa strašću i predanošću uvedem u dinamiku ovog svijeta. Sada mogu da kažem da ne bih htio da radim ništa drugo, zahvaljujući mogućnostima koje sam imao da zaronim u svoje strasti – govorio je svojevremeno.
Svoju karijeru u svijetu mode je započeo u “La Rinascente”, istaknutoj robnoj kući u Milanu, odmah nakon što je izašao iz vojske. U prodavnici je radio kao aranžer izloga, a što je duže radio, to mu je strast za industriju rasla. Đorđo je bio zadužen i za odlazak u nekoliko izložbenih salona i odabir proizvoda koji će se nuditi u robnoj kući. Zbog toga je uvijek znao šta je u trendu, što mu je kasnije pomoglo u karijeri.
Ljubav prema Milanu
– Milano je grad u kom sam odlučio da živim, grad koji mi je poželio dobrodošlicu, razumio me i koji mi je uvijek bio izvor inspiracije, još od mog prvog posla u “La Rinascenteu”, gdje sam radio kao aranžer izloga, a bavio sam se i nabavkom.
Imao sam priliku da posmatram ljude i to mi je bila neprocjenjiva lekcija. U to vrijeme je Milano bio živahan, inovativan grad, a ljudi su uvijek tražili nešto novo – ispričao je Armani.
Tokom rada u robnoj kući počeo je da se interesuje i za razne materijale i oblike, a nakon što je dobio posao kod Nina Čerutija, njegova karijera je doživjela potpuni preokret.
– Imao sam privilegiju da postanem pripravnik velikog Nina Čerutija. Tada je moja karijera krenula. Sam Čeruti, čijem predviđanju mnogo dugujem, od mene je tražio nova rješenja kako bismo odijela učinili manje krutim, udobnijim, manje industrijskim i bolje krojenim.
Tada sam, dekonstruišući jaknu, učinio da oživi na tijelu koristeći netradicionalne materijale – pričao je jednom prilikom dizajner.
Početak vrtoglavog uspjeha
Veliki uspjeh u karijeri postigao je 1975. godine, kada je s tadašnjim partnerom Serđom Galeotijem osnovao modnu kuću “Armani”. Od samih početaka je brend bio uspješan, a dizajni koje je stvorio Đorđo su postali prepoznati zbog jednostavnih linija, prigušenih boja i elegancije. Zbog svega toga je Armani postao omiljeni dizajner među slavnim osobama.
– Tada sam oko sebe viđao muškarce koji nose krute sakoe koji su skrivali tijelo i koji su više ličili na kaveze nego na bilo šta drugo. Ja sam tražio nešto potpuno suprotno, odjeću koja stvara lakoću kretanja i udobnost. Tako sam stvorio prve nestrukturisane jakne, riješivši se podstave i punjenja.
Malo po malo, mijenjao sam raspored dugmadi i modifikovao proporcije, proces koji je radikalno transformisao odjevni predmet u vrijeme kada su muškarci tražili nježnije načine za izražavanje muževnosti. To je bio trenutak duboke promjene i dio talasa – pričao je ranije Đorđo.
Kultno Armani odijelo koje je stvorila modna kuća, postalo je simbol elegancije i dostojanstva, te je to ostalo i do danas. Isto odijelo je imalo toliki uticaj da je 80-ih godina postalo oličenje “power dressinga”. Odijelo je bilo prepoznato od strane tada najpoznatijih osoba na svijetu, kako muških, tako i ženskih, uključujući Ričarda Gira, Mišel Fajfer i princezu Dajanu.
Odlazak koji nikada nije prebolio
Armaniju nije sve teklo glatko u karijeri. Kroz najteže trenutke prolazio je 1985. godine, kada je njegov partner Serđo preminuo. Galeoti je bolovao od AIDS-a, a njegova smrt ostavila je dubok trag na Đorđa. Nekoliko godina kasnije se njegov brend našao na meti kritika zbog nedostatka inovacija, što je Đorđo na kraju reijšio prilagođavanjem mlađoj publici i restrukturiranjem.
Kada je u pitanju njegov život van posla, Đorđo je oduvijek bio vrlo privatna osoba. Od Serđove smrti nikada nije bio viđen u javnosti s drugim partnerom, a nikada nije javno govorio o svojoj seksualnoj orijentaciji. Međutim, u nekoliko intervjua je progovorio o svojim ljubavnim iskustvima, sa ženama i muškarcima. Đorđo je 2000. godine rekao da je “imao žene u svom životu, a ponekad i muškarce”.
O svojim iskustvima je progovorio i prošle godine, u intervjuu za “Corriere della Sera”. U istom intervjuu je otkrio da je prvi seksualni odnos imao sa djevojkom iz svog razreda, a prvu mušku simpatiju je imao tokom ljetnjeg kampa. Riječ je bila o savjetniku koji je radio u kampu, a ti trenuci su mu promijenili život.
Ljubav na prvi osmijeh
– Bio sam u grupi dječaka i tamo je bio savjetnik, mladi muškarac koji me odmah privukao. Nisam to potpuno shvatao u to vrijeme i nisam ništa preduzeo.
Ali, od tog trenutka nadalje je moj život krenuo u drugom smjeru – ispričao je on.
Njegova osjećanja su u to vrijeme bila zbunjujuća i nikada u potpunosti nije mogao da ih shvati.
– Nisam razumio šta je to. U to vrijeme nisam razlikovao muškarce od žena. Osjećao sam samo privlačnost, nešto predivno. Jedva sam čekao da budem u njegovoj blizini… Osjećao sam veliku povezanost – dodao je dizajner. Njegov ljubavni život doživeo je veliki preokret nakon što je upoznao Serđa, koji je postao i njegov poslovni partner.
U vezi su bili više od decenije.
– Upoznali smo se u blizini noćnog kluba Capannina u Versiliji, gdje sam nekoliko dana bio na odmoru. Vidio sam Serđa u njegovom automobilu i odmah sam se zaljubio u njegov toskanski osmijeh – ispričao je.
Zajedno su bili tokom 70-ih i 80-ih godina, sve do Serđove smrti.
– Kada je Serđo umro, dio mene je umro s njim. Još uvijek sam zadivljen što sam u sebi pronašao otpornost da izdržim toliko ogromnu bol. Morao sam da se oslonim na svoju snagu volje kako bih se nosio s boli i tjeskobom. Cijelu godinu sam proveo uz Serđa u bolničkom krevetu.
I sve se dogodilo kada je naša karijera bila u usponu, kada smo postajali poznati, osnivali kompaniju, postizali svetsku slavu. To je bio trenutak kad sam sticao samopouzdanje, a onda me pogodio ovaj udarac – ispričao je on.
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.