Lider Venecuele, Nikolas Maduro, kaže da se pojačani pritisak SAD svodi na jednu stvar: Vašington želi da preuzme ogromne naftne rezerve ove južnoameričke zemlje.
Ove sedmice američka vojska je zaplijenila tanker nafte, za koji se navodi da prevozi venecuelansku naftu u kršenju američkih sankcija, i zaprijetila je akcijom protiv drugih brodova.
Ovaj potez uslijedio je nakon niza vojnih udara na venecuelanske brodove, koje SAD optužuje da su uključeni u krijumčarenje droge. Predsjednik Donald Tramp pozvao je Madura da napusti funkciju, optužujući ga da šalje narkotike i ubice u SAD.
Dakle, da li je nafta Venecuele ono što Tramp zaista želi? I da li bi to uopšte bilo isplativo?
Koliko nafte ima Venecuela?
Tačno je da Venecuela, sa procijenjenih 303 milijarde barela, ima najveće dokazane rezerve nafte u svijetu.
Međutim, količina nafte koju zemlja trenutno proizvodi je mala u poređenju sa tim brojem.
Proizvodnja je drastično pala od ranih 2000-ih, kada su bivši predsjednik Ugo Čavez i zatim Madurova administracija pojačali kontrolu nad državnom naftnom kompanijom PDVSA, što je dovelo do odlaska iskusnog osoblja.
Iako su neke zapadne naftne firme, uključujući američku kompaniju Chevron, i dalje aktivne u zemlji, njihove operacije su značajno smanjene kako su SAD proširile sankcije i ciljale izvoz nafte, s ciljem da ograniče Maduruu pristup ključnom ekonomskom resursu.
Sankcije, koje su SAD prvi put uvele 2015. godine tokom administracije predsjednika Baraka Obame zbog navodnih kršenja ljudskih prava, takođe su praktično izolovale zemlju od investicija i dijelova potrebnih za proizvodnju.
“Pravi problem je njihova infrastruktura,” kaže Kalum MakFerson, šef sektora za robu u kompaniji Investec.
U novembru, Venecuela je proizvela procijenjenih 860.000 barela nafte dnevno, prema posljednjem izvještaju Međunarodne energetske agencije.
To je tek trećina proizvodnje od prije deset godina i čini manje od 1% svjetske potrošnje nafte.
Da li Tramp želi venecuelansku naftu?
Neki u SAD su isticali mogućnost intervencije u Venecueli s ciljem pružanja prilika američkim kompanijama da ožive naftnu industriju.
“Venecuela će za američke naftne kompanije biti raj,” rekla je republikanska kongresmenka iz Floride, Marija Elvira Salazar, u nedavnom intervjuu za Fox Business.
“Američke kompanije mogu ući i popraviti sve naftne cijevi, naftne platforme i sve što je povezano s naftom i derivatima.”
Tramp se može činiti otvorenim za takve argumente.
On je kampanju vodio pod sloganom „buši, bejbi, buši“ i generalno je zagovarao širenje proizvodnje nafte, što je povezivao sa nižim cijenama za Amerikance.
Ali kada je riječ o Venecueli, Bijela kuća je izjavila da je zabrinuta zbog krijumčarenja droge i onoga što vidi kao Maduruu nelegitimnost.
Na pitanje u četvrtak da li je američka kampanja u regionu više vezana za drogu ili naftu, portparolka Bijele kuće, Karolin Livit, rekla je da se administracija fokusira na „mnogo stvari“.
Ona je istakla da je zaustavljanje protoka ilegalnih droga u SAD njen “prioritet broj jedan”.
Koje interese SAD ima u Venecueli?
To ne znači da američke kompanije ne bi bile zainteresovane.
Trenutno je Chevron jedini američki proizvođač nafte i dalje aktivan u Venecueli, nakon što je dobio licencu od bivšeg predsjednika Džoa Bajdena 2022. godine da posluje, uprkos američkim sankcijama.
Administracija Donalda Trampa ove godine odobrila je dodatno izuzeće za ovu firmu, iako je ukinula izuzeća za druge kompanije, poput španske Repsol, u pokušaju da ograniči protok sredstava režimu Madura.
Danas, Chevron učestvuje u otprilike petini venecuelanske proizvodnje nafte.
Analitičari kažu da bi Chevron bio među onima koji bi imali najveću korist ako SAD počnu da uklanjaju prepreke za saradnju sa Venecuelom.
Rafinacije u SAD, posebno na obali Meksičkog zaliva, takođe su zainteresovane za “težu” sirovu naftu koju proizvodi Venecuela, koja je obično jeftinija i samim tim profitabilnija za preradu.
Koji su izazovi?
Iako bi svako povećanje izvoza nafte iz Venecuele moglo pomoći u smanjenju cijena u SAD, analitičari kažu da bi to zahtijevalo vrijeme, jer je trenutna proizvodnja premala da bi imala značajan uticaj.
Obnova venecuelanske naftne industrije na njen stari nivo bila bi ogroman izazov.
Prema nedavnom izvještaju Wood Mackenzie, poboljšano upravljanje i skromna ulaganja mogla bi povećati proizvodnju nafte u Venecueli na oko dva miliona barela dnevno u naredne dvije godine.
Ali analitičari upozoravaju da bi za značajnije povećanje proizvodnje bilo potrebno desetine milijardi dolara i potencijalno decenija.
Takođe su naveli da kompanije mogu odvratiti potencijalne komplikacije, poput članstva Venecuele u Organizaciji zemalja izvoznica nafte (OPEC).
Još jedan rizik je perspektiva potražnje za naftom, jer ona postaje relativno manje važan izvor energije, kaže Dejvid Oksli, glavni ekonomista za klimu i robu u kompaniji Capital Economics.
“Potražnja za naftom neće odjednom nestati, ali više ne raste kao ranije. Smatramo da će biti umjerena i početi opadati krajem 2030-ih,” kaže on.
“Svako ko ulaže u venecuelanski naftni sektor mora da razmisli: da li se isplati?”
Čak i ako bi Maduro bio uklonjen ili bi SAD uklonile svoje barijere, Oksli kaže da nije jasno koliko bi kompanije bile spremne da ulože vrijeme i novac potrebne da ponovo pokrenu venecuelansku naftu, prenosi BBC.
“Na strani nafte, bilo bi potrebno vidjeti puno, puno ulaganja. Sigurno u milijardama,” dodaje on. “‘Buši, bejbi, buši’ – u redu, ali privatne kompanije će ući samo ako je profitabilno.”
Nezavisne novine
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.