Šolje mirisnog čaja kojima se okrećemo u ovo doba godine u sebi sadrže jednu od najvećih zabluda sa rafova prodavnica. Njeno ime je “voćni čaj”, a taj naziv pokriva sve, samo ne voće kojim vas mame na ambalaži.
Da biste se uvjerili, dovoljno je da pogledate sastav. U osnovi svih voćnih čajeva koji vam „mirišu“ sa polica, su zapravo hibiskus i šipak, eventualno jabuka, što će vam biti jasno ako na trenutak zanemarite primamljivu sliku na pakovanju.
„Voćne nijanse“ najavljene na kutiji postižu se aromama i, eventualno, malim procentima voća i začina, gotovo da je svejedno kojeg ste proizvođača izabrali i koje voće, jer je udeo voća po kojem čaj nosi ime ponekad i samo 0,1 odsto.
Ispostavlja se da, ukoliko se na pakovanju označi da je riječ o čaju s aromom odnosno ukusom tog sastojka (a ne baš od njega), to je prema propisima potpuno ok, čak i kad dominira slika voćke koja je sadržana tek kao aroma na bazu od hibiskusa i šipka.
Ipak, te čajeve platićete više nego, na primjer, „običan“ hibiskus i šipak.
Primjeri iz domaćih prodavnica
Tako, na primjer, za voćni čaj na čijoj je kutiji nagoviješteno da je od šest vrsta voća, u kesicama ćete zapravo naći: koru od šipka (46%), hibiskus (38%), jabuku (10%), koru od pomorandže (4,9%), bobice zove (1%), koru od limuna (0,1%).
U „mješavini biljnog čaja sa aromom breskve i manga“ dominira – jabuka (52%), a ostatak su plod šipka (20%), cvijet hibiskusa (12%), limunova trava (8%), aroma breskva-mango (7%), te na kraju plod manga i plod breskve sa po 0,5%.
Divlja trešnja je po sadržaju hibiskus (41,5%), plod divlje jabuke (27%), plod šipka (10%), aroma (6%), plod zove (5%), kora narandže (4%), kora limuna (3%), mljevena kora cimeta (2%), a plod divlje trešnje tek u tragovima, sa 1,5%.
A šta onda očekivati od šumskog voća, nego cvijet hibiskusa 40%, jabuku 20%, šipak 12%, a onda plod aronije 9,5%, aromu šumskog voća 8%, plod zove 6%, mljevenu koru cimeta 3,5%, plod crne ribizle 1%.
Šta je pravi voćni čaj?
– Kada kažemo voćni čaj, prema propisima u Srbiji on mora da sadrži najmanje 50 odsto plodova od gajenih ili samoniklih biljaka da bi mogao da pripada toj kategoriji voćnog čaja – objasnila je nedavno prof. Nada Kovačević sa Farmaceutskog fakulteta u Beogradu.
Što se tiče čajeva koji se prodaju kao „voćni“ iako je to voće tek minimalno zastupljeno, „na kutiji piše da je u pitanju čaj sa aromom, ali pošto je tu i slika divlje trešnje, to može da se protumači kao obmana kupaca“, kažu u Uniji potrošača Srbije.
Proizvođače kontroliše inspekcija pri Ministrastvu poljoprivrede.
– Sve te arome koje se dodaju, pripadaju kategoriji aditiva koji koriste u prehrambenoj industriji, znači nisu opasni. Kada se sve radi po propisu proizvodi, kontroliše i to bi sve proizvođači trebalo da rade – kaže prof. Kovačević.
„Ravnoteža“ sastojaka
Jutarnji list je u svom istraživanju dobio i odgovor proizvođača koji kažu da je za to kriv tehnološki proces, kao i organoleptička svojstva sirovina koje se koriste prilikom proizvodnje.
Konkretnije, kažu kako svaka sirovina ima svoja karakteristična organoleptička svojstva te prilikom razvoja recepture odnosno mješavine za čaj pažnju treba posvetiti pronalasku ravnoteže svih komponenti sa naglaskom na krajnji miris i ukus koji se želi postići.
Neke su sirovine, dakle, intenzivnije, a neke izrazito blage zbog čega se kao baza u mješavinama koriste sastojci kao što su šipak, hibiskus i jabuka, zaključuje Jutarnji list.
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.