Na današnji dan, 10. februara 1837. godine, preminuo je Aleksandar Sergejevič Puškin, jedan od najvećih pjesnika u historiji svjetske književnosti i čovjek kojeg s razlogom nazivaju ocem moderne ruske književnosti. Njegovo stvaralaštvo ostavilo je neizbrisiv trag, ne samo u ruskoj kulturi, već i u evropskoj i svjetskoj književnoj baštini.
Puškin je rođen 6. juna 1799. godine u Moskvi, u aristokratskoj porodici. Već u ranoj mladosti pokazao je izuzetan književni talenat, a školovanje na Carskom liceju u Carskom Selu dodatno je oblikovalo njegov intelekt i slobodoumni duh. Njegova poezija bila je svježa, jasna i bliska narodu, što je predstavljalo veliki zaokret u tadašnjoj ruskoj književnosti.
Zbog svojih liberalnih stavova i kritike vlasti, Puškin je više puta bio pod nadzorom carske cenzure i proveo je godine u progonstvu. Uprkos pritiscima, nastavio je da piše djela koja su danas klasici: Evgenij Onjegin, Boris Godunov, Kapetanova kći, brojne poeme, bajke i stihove koji su postavili temelje savremenog ruskog jezika u književnosti.
Njegov privatni život bio je jednako buran kao i stvaralaštvo. Tragično je stradao nakon dvoboja sa Žoržom Dantesom, u kojem je smrtno ranjen. Umro je dva dana kasnije, u 37. godini života, ostavivši iza sebe opus koji je promijenio tok ruske književnosti.
Iako je živio kratko, Puškinov uticaj je nemjerljiv. Njegovo djelo inspirisalo je generacije pisaca poput Tolstoja, Dostojevskog i Čehova, a njegove riječi i danas žive kao simbol slobode, umjetnosti i ljudske misli. Puškin nije bio samo pjesnik – bio je temelj na kojem je izrasla čitava jedna književna civilizacija.
Redakcija
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.