Evropska unija postavila je ambiciozan cilj: do 2027. godine potpuno prekinuti uvoz ruskog gasa.
Ipak, ono što je na papiru izgledalo kao put ka energetskoj slobodi, u praksi se pretvara u novu vrstu vezanosti.
Dok Brisel pokušava da diversifikuje izvore i ubrza prelazak na zelenu energiju, američki tečni prirodni gas (LNG) munjevitom brzinom preuzima potpunu dominaciju na evropskom tržištu.
Od “gasa slobode” do apsolutne dominacije
Samo prije tri godine, EU je polovinu svojih potreba podmirivala iz ruskih gasovoda.
Nakon početka operacije u Ukrajini 2022. godine, uvoz iz Rusije je srezan za dvije trećine, ali je tu prazninu ekspresno popunio gas iz Sjedinjenih Država.
Podaci su neumoljivi:
- 2021. godina: Simboličan uvoz američkog LNG-a.
- 2025. godina: Čak 57 odsto ukupnog uvoza LNG-a u EU dolazi iz SAD.
- Projekcija za 2030: Institut IEEFA procjenjuje da bi udio američkog gasa mogao skočiti na nevjerovatnih 80 odsto.
Novi rizici: Da li je američki gas preskup za Evropu?
Iako Norveška i dalje drži značajan udio kroz gasovode, ubrzani rast zavisnosti od američkih terminala pali crvene alarme. Analitičari upozoravaju da se prekomjerno oslanjanje na jednog dobavljača direktno kosi sa planom REPowerEU.
Poseban problem predstavlja cijena. Američki LNG je među najskupljim opcijama na tržištu, ali evropske kompanije, pritisnute geopolitičkom neizvjesnošću, potpisuju ugovore na 20 i više godina.
Među njima je i projekat Atlantic-See LNG, koji planira da preko Grčke snabdijeva jugoistočnu Evropu, uključujući i potencijalne isporuke ka Ukrajini.
Politička dimenzija: Tramp i “energetska dominacija”
Povratak Donalda Trumpa (Donalda Trampa) na čelo SAD dodatno je naglasio političku težinu ovog energenta. Trampova politika „energetske dominacije“ već je dala rezultate – u julu 2025. godine postignut je dogovor prema kojem će EU do 2028. godine godišnje kupovati američku energiju u vrijednosti od vrtoglavih 750 milijardi dolara.
Stručnjaci upozoravaju da prava diversifikacija ne znači zamjenu Moskve Vašingtonom, već ravnomjernu raspodjelu rizika među više partnera poput Katara, Alžira i Kanade.
Postoji li izlaz? Okretanje domaćim izvorima
U svjetlu sve zategnutijih odnosa sa Bijelom kućom i prijetnji carinama, Brisel ponovo razmatra svoju strategiju. Evropski komesar za energetiku Dan Jorgensen poručuje da jedini put ka stvarnoj nezavisnosti vodi kroz masovna ulaganja u:
- Priobalne vjetroelektrane i solarnu energiju.
- Štednju energije i smanjenje ukupne potražnje za gasom.
- Saradnju sa više dobavljača kako bi se izbjegao monopol.
Dok više od 120 organizacija civilnog društva apeluje na lidere EU da preispitaju ugovore sa SAD, ostaje otvoreno pitanje: da li je Evropa u borbi za slobodu od ruskog uticaja samo promijenila adresu svog energetskog gazde?
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.