Eric Clapton nije samo muzičar – on je hodajuća istorija gitare, čovjek koji je prošao kroz sito i rešeto, a opet ostao sinonim za gospodstvo i vrhunski blues.
Od grafita u Londonu do „Spororukog”
Šezdesetih godina u Londonu, fanovi su bili toliko očarani njegovim sviranjem da su po zidovima pisali „Clapton is God” (Klepton je Bog). Iako mu je taj teret slave nekad smetao, Eric je opravdao svaki ispisani krug sprejom.
Zanimljivo je kako je dobio nadimak Slowhand (Spororuki). Nije on bio spor, naprotiv!
Fora je u tome što bi mu na koncertima često pucale žice, a dok bi ih on polako mijenjao na bini, publika bi kretala sa ritmičnim, sporim aplauzom. Njegov tadašnji menadžer je to sklopio u nadimak koji je ušao u legendu.
Od Cream do suza u raju
Prošao je kroz nevjerovatne bendove, od The Yardbirds i Cream, pa sve do solo voda.
Njegov život je bio pravi tobogan. Svi znamo priču o tome kako je „ukrao” ženu svom najboljem drugu Georgeu Harrisonu iz The Beatlesa, što nam je podarilo neke od najljepših ljubavnih pjesama ikada.
Ali, život ga nije mazio.
Tragičan gubitak sina Conora izrodio je najemotivniju pjesmu devedesetih, “Tears in Heaven“. Tad smo vidjeli jednog drugog Erica – ranjivog, sa akustičnom gitarom, koji je pokazao da muzika liječi i najdublje rane. Njegov “Unplugged” album postao je obavezna lektira u svakoj kući.
Šta radi danas?
Danas, u svojoj devetoj deceniji, Clapton ne pokazuje namjeru da potpuno okači svoju Stratocaster gitaru o klin. I dalje je onaj isti lik koji iz jedne note izvuče više emocije nego neko drugi iz cijelog soloa.
Osim što svira, on godinama vodi svoj centar za liječenje zavisnosti “Crossroads” i organizuje festivale na kojima se skuplja gitarska elita.
Ukratko: Eric je preživio i drogu, i alkohol, i gubitke, i slavu, i ostao je dosljedan svom bluesu.
Ako tražite definiciju „cool” lika sa gitarom, ne tražite dalje. Clapton je taj.
SrpskaCafe
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.