Okružni sud u Banjaluci presudio je u korist Centra za životnu sredinu po tužbu koja je podnesena početkom 2026. godine zbog „ćutanja uprave“, te je naložio Gradskoj upravi da dostavi tražene informacije, odnosno građevinsku dozvolu za radove na šetalištu Vrbasu, saznaje Buka.
Presuda je dostupna na ovom linku.
– ‘Ćutanje uprave’ je termin koji se koristi kada na zahtjeve podnosioca, organ uprave ne odgovara u predviđenim rokovima ili ne odgovara uopšte. Naime, kako nam na brojne dopise vezane za navedene radove, pa čak ni na žalbu koju smo podnijeli gradonačelniku, Grad Banja Luka nikada nije odgovorio, Centar za životnu sredinu bio je prinuđen da sudu podnese tužbu – poručuju iz Centra za Buku.
Dopisi bez odgovora
Dodaju da je u svom odgovoru na ovu tužbu grad Banjaluka pokušao da opravda svoje nepostupanje po dopisima Centra i u tom odgovoru otkriveno je da zaposleni u Gradskoj upravi rade, u najmanju ruku, nemarno, jer se navodi da informacije koje je Centar zatražio, nisu dostavljene iz razloga što odjeljenja Gradske uprave grada Banja Luka nisu međusobno komunicirala, odnosno jedni drugima nisu dostavili tražene informacije.
– Podsjećamo da se Centar za životnu sredinu već gotovo godinu dana obraćao Gradskoj upravi Banjaluka u vezi sa građevinskom dozvolom za izgradnju šetališta putem betonizacije rijeke Vrbas, dopisi ostaju bez odgovora i adekvatnog objašnjenja za nedostatak odgovora, a radovi se uporno i nepropisno nastavljaju – napominju.
— Rijeka nije samo estetski element grada, već ekosistem sa brojnim pritokama, izvorima i specifičnim biodiverzitetom – poručuju ekolozi.
Vidljivi problemi već nakon prve faze
Aleksandra-Anja Dragomirović, potpredsjednica Centra za životnu sredinu, rekla je ranije za BUKU da ukoliko pogledamo kako su izgledali radovi u prvoj fazi izgradnja staze možemo govoriti i djelimičnom uništavanju prirodne obale (tamo gdje je ista postojala) i obalne vegetacije, te nasipanju velike količine kamena kao podloge, tj. baze kojom se izdigao nivo riječnog dna u samom priobalju, a koji je potom prekriven betonom i time formirana šetačka staza u samom koritu.
– Ono što je i laičkom oku bilo jasno nakon prve faze da će rijeka trošiti i odnositi postavljeni tampon od tucanika pa i krupnijeg kamena, ispirati oslonac gornjem sloju betona (šetačke podloge) – koji će se na taj način brzo trošiti i pucati. To se ovog proljeća već i dogodilo, a manjkavosti planiranja i izvedbe su zakrpane nasipanjem dodatih količina betona i učvršćivanjem rute sa dodatnim kamenjem. Ono što takođe svako ko se bavi ovakvim intervencijama u riječnim koritima zna jeste da stvaranje glatke podloge u obali, podloge sa malo prirodne vegetacije, drveća i žbunja tj. prirodnih prepreka, ubrzava kretanje vode, te Vrbas za vrijeme velikih voda donoseći razni materijal koji kupi uzvodno većom silinom i bez prirodnih prepreke isti transportuje ka samom gradu. Taj maretijal (velika debla, granje i sl.) se pri susretu sa prvom preprekom gomila ili velikom silinom o istu udara i pravi štetu. To smo ovog proljeća mogli vidjeti i na samoj stazi gdje je voda pomjerala krupni, betonski mobilijar, ispirala šljunak i kamen, pa su čak stradale i bandere za javnu rasvjetu od siline udara nosećih predmeta od njih – rekla je BUKU Aleksandra-Anja Dragomirović.
Upozoravaju na posljedice
Ona ističe da ovakva intervencija jasno sa sobom nosi potrebu za svakogodišnjim održavanjima i dodatnim troškovima.
– Ono što prirodne obale još nude, pored čuvanja stambenih objekata u prvoj liniji do vode je i stanište za mnoge vrste. Ovakve grube intervencije svakako unose poremećaj u živote bića koja se napajaju osnovnim uslovima za život baš na ovakvim staništima – a da prethodno nismo utvrdili sa čim raspolažemo od biodiverziteta i koliko ćemo mu ovakvim intervencijama nauditi – pojašnjava ona.
Glas Srpske
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.