Prije nego što su nas progutali beskonačni skrolovi i algoritmi koji znaju više o nama nego mi sami, postojao je internet koji je bio naš. Ne savršen, ne brz, ali je bio stvaran. Internet gdje si morao znati gdje ideš, jer te niko nije vodio. Internet koji nije bio fabrika pažnje, nego prostor susreta.
Danas ga pamtimo kroz imena koja zvuče kao relikti neke davno izgubljene civilizacije: Myspace, MSN Messenger, Yahoo Messenger, ali i bezbroj foruma koji su živjeli i umirali zajedno sa svojim korisnicima.
Vrijeme kad je profil bio umjetnost
Na Myspace-u nisi imao šablon. Imao si slobodu. Muzika koja krene čim neko otvori profil, pozadine koje blješte, HTML kod koji si učio da bi ostavio utisak. Nije bilo influensera u današnjem smislu – bio si ono što napraviš. Svaka stranica bila je mali digitalni haos, ali i autentična lična karta.
Danas su profili sterilni. Tada su bili iskreni.
Zvuk koji svi pamtimo
Ako si ikada koristio MSN Messenger, znaš da jedna notifikacija može imati težinu uspomene. Onaj zvuk kada se neko pojavi online nije bio samo tehnički signal – bio je uzbuđenje. Čekanje da ti simpatija odgovori, statusi puni skrivenih poruka, “nudge” koji je bio digitalni način da kažeš: “Hej, tu sam.”
Nije bilo “seen”. Nije bilo pritiska da odgovoriš odmah. Postojala je tišina – i iščekivanje.
Forumi: Mjesta gdje se razgovaralo, ne prepucavalo
Prije društvenih mreža kakve danas poznajemo, postojali su forumi. Nisu imali algoritam. Imali su zajednicu.
Teme su trajale godinama. Ljudi su raspravljali, pomagali, učili jedni od drugih. Nisi bio broj pratilaca – bio si nadimak koji nosi težinu reputacije. Da bi bio poštovan, morao si imati šta reći.
Danas komentari traju nekoliko sati. Tada su diskusije trajale godinama.
Sporije, ali stvarnije
Internet tog vremena bio je spor. Učitavanje stranica trajalo je vječnost, slike su se pojavljivale red po red, nekada je telefon pokazivao zauzeće kada si na internetu, a računi za telefon su znali biti ogromni. Ali možda je baš zato sve imalo veću vrijednost.
Nije bilo beskonačnog sadržaja. Morao si ga tražiti. I kad ga nađeš, zadržati se.
Danas imamo sve. I rijetko šta nam znači.
Sve nam je dostupno: Šta smo izgubili?
Izgubili smo osjećaj otkrivanja. Izgubili smo male zajednice u kojima si bio prepoznat. Izgubili smo digitalnu spontanost.
Zamijenili smo je lajkovima, pregledima i algoritmima koji odlučuju šta ćemo vidjeti, a šta nikada nećemo pronaći.
Možda je internet danas moćniji nego ikad. Ali teško je ne zapitati se – da li je ikada bio življi nego tada?
Jer nekada, kad bi se konekcija uspostavila i onaj zvuk modema odjeknuo sobom, znao si: ulaziš u svijet koji tek trebaš otkriti.
A danas?
Danas svijet otkriva tebe.
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.